Blue Noses i Kulik u Poreču

U sklopu projekta Umjetnik na odmoru Instituta za istraživanje avangarde i porečkog Valamara, od 24. srpnja u Poreču borave i stvaraju ruski aktivisti, sibirska umjetnička grupa Blue Noses te umjetnik i kustos Oleg Kulik. Blue Noses i Kulik svoju su internacionalnu slavu i prestiž stekli ironijom i radikalnom kritikom društvenih lomova i dinamike koja je obilježavala tranziciju ruskog društva nakon pada komunističkog bloka i dezintegracije Sovjetskog saveza u države otvorene bespoštednom pustošenju liberalnog kapitala. Preduvjerenja koje je sebeljubivi demokratski i tolerantni Zapad na čelu s intelektualnom elitom međunarodne umjetničke scene gajio o radikalnom umjetničkom stvaralaštvu, a napose onom iza željezne zavjese, Kulik i Blue Noses svojom umjetnošću pokušavaju demistificirati i razotkriti kao pomodnost koja prekriva čvrsto ukorijenjen komplot buržujskih predrasuda i lažnog slobodoumlja.

Blue Noses su 1999. godine osnovali Alexander Shaburov i Vyacheslav Mizin u Novosibirsku, jednom od središta Sibira čiju je socijalističku industriju i ekonomiju pomela tranzicija uništavajući pojedinačne egzistencije i cijele gradove. Ime grupe, koje u anglosaksonskom slengu označava puritance odnosno osobe koja smatraju da imaju autoritet određivati kako će se drugi ljudi ponašati u svojoj privatnosti, upućuje na smjer u kojem se razvija njihova društvena kritika. U svoje bizarne, razigrane i provokativne performanse i multimedijalne radove zasnovane na egzistencijalnim i kulturološkim temama izvorni dvojac često uključuje kolege, prijatelje, rodbinu i obitelj demistificirajući time i samoproglašeni elitizam umjetničke profesije i pozicije.

Oleg Kulik rođen je 1961. godine u Kijevu, a karijeru kustosa i umjetnika otpočeo je u drugoj polovici osamdesetih u Moskvi. Svjetsku pozornost i slavu stekao je nizom performansa u kojima je preuzimao ulogu psa sublimirajući tim činom očekivanja, tretman i iskustva istočnoeuropskog umjetnika na Zapadu i kod kuće. Vezan lancem za pseću kučicu, hapšen zbog fizičkih napada i ujeda posjetitelja koji se nisu pridržavali istaknutih upozorenja ili zbog zaprečivanja ulaska na izložbe, Kulik je sredinom devedesetih postao ikona problematičnog procesa spajanja suvremene umjetnosti europskog istoka i zapada. Kulik je svoj performans Bijeli čovjek, crni pas u sklopu izložbe suvremene ukrajinske umjetnosti izveo 1999. u zagrebačkom HDLU prouzročivši erupciju licemjernih izljeva mržnje u rasponu od samoprozvanih zaštitnika ćudoređa do zaštitnika životinja.

Organizatori boravak umjetnika iz Rusije zaključit će izložbom koja će njihove radove na temu tranzicije povezati s do sada nepredstavljenim kolažima tihog provokatora i jednog od osnivača Gorgone Josipa Vanište, izvedenim tijekom devedesetih godina u vremenima čije su tranzicijske prevare uvelike definirale sadašnjost Republike Hrvatske.

Izvor: Institut za istraživanje avangarde