Intervju Piše: Martina Domladovac
U sklopu kampanje 16 dana aktivizma, aktivistkinje Centra za devojke u Nišu i Regionalne mreže mladih feministkinja organizirale su zajedničku uličnu akciju pod nazivom Virtualno je stvarno – nasilje na internetu se nastavlja kao nasilje u stvarnosti. Akcija se 26. studenog u 12 sati istovremeno odvila i u Skadru u Albaniji, Banja Luci u Bosni i Hercegovini, Podgorici u Crnoj Gori, Nišu i Dmitrovgradu u Srbiji. Aktivistkinje su njome željele poručiti kako svaka djevojčica, djevojka i žena ima pravo na slobodu i zaštićenost na internetu, a društvo treba usvojiti “nultu” toleranciju prema svim oblicima nasilja prema ženama, kako u realnom, tako i u virtualnom prostoru.
Globalnu kampanju 16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama obilježava 1700 organizacija u više od sto zemalja svijeta. Počinje 25. studenog, na Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama i završava 10. prosinca, Međunarodnim danom ljudskih prava.
Ovogodišnju kampanju aktivistkinje Centra za devojke otvorile su izožbom Feministička likovna akcija u Leskovačkom kulturnom centru, a u kampanji sudjeluju pod sloganom Zajedno protiv nasilja nad ženama/devojkama/devojčicama. Jedinstvena izložba radova nastala je u okviru prve Feminističke likovne kolonije u Sićevu, a predstavlja i radove srednjoškolaca i srednjoškolki iz Niša i Leskovca koji su nastali u okviru natječaja objavljenog u listopadu povodom Mjeseca borbe protiv trgovine ljudima i povodom same kampanje 16 dana aktivizma.
Aktivisti udruženja građana Oštra Nula iz Banje Luke također su sudjelovali u zajedničkoj akciji uličnim performanskom Virtualno je stvarno, s ciljem skretanja pažnje na nasilje na internetu kojem su posebno izložene žene i djevojke. Podaci istraživanja koje je proveo Centar za pravnu pomoć ženama (CLAW) Zenica, pokazuju kako je svaka druga žena izložena nasilju na internetu, što je dvostruko više nego 2012. godine. U većini slučajeva žrtve osjećaju krivnju i odgovornost i uglavnom nisu dovoljno upućene kako trebaju reagirati u takvim situacijama i kome se mogu obratiti za pomoć.
Najčešći primjeri virtualnog nasilja su slanje uznemirujućih ili prijetećih poruka putem društvenih mreža, krađa i promjena lozinke, objavljivanje privatnih podataka ili neistine na društvenim mrežama. Često se objavljuju ili šalju privatne fotografije i video zapisi, ili isti s uznemirujućim ili neželjenim sadržajem. Slanje pornografije, kreiranje posebnih naloga s ciljem širenja govora mržnje prema ženama, kreiranje posebnih naloga s ciljem narušavanja ugleda i dostojanstva pojedinki i grupa i lažno predstavljanje, također spadaju u oblik virtualnog nasilja.
U emisiji Otvoreno, prikazanoj 23. studenog na RTCG-u (Radio i Televizija Crne Gore), u kojoj se diskutiralo o cyber kriminalu, Mirjana Vlahović, pravnica iz nevladine organizacije Ženska soba iz Podgorice, pričala je o svojim iskustvima rada. “Žrtve virtualno nasilje ponekad trpe i do godinu dana, a rasprava i komentari koji se često razviju na društvenim mrežama oko sadržaja objavljenih bez dozvole, žrtve bacaju u još veći očaj i one često razmišljaju o suicidu kao jedinom riješenju. Zato pokušavamo svakoj osobi koja traži pomoć posvetiti dovoljno vremena i objasniti im kako nastala situacija nije njihova krivnja. Također, zbog straha od još veće eksponiranosti i širenja priče, žrtve se ustručavaju prijaviti nasilje. Uprvo takvim pasivnim ponašanjem stvara se velik prostor nasilniku koji dobiva osjećaj da se nalazi u sigurnom prostoru u kojem može proći nekažnjeno”.
“Kako bismo problem virtualnog nasilja učinili vidljivim potrebno je više educirati javnost o njegovom postojanju i njegovim posljedicama, te od nadležnih institucija zahtijevati donošenje zakona koji bi sankcionirali ovaj vid nasilja”, poručuju iz Oštre Nule.
U Hrvatskoj je povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja prema ženama, na riječkom Korzu 25. studenog održan tihi prosvjed kojim se jasno željelo poručiti kako se nasilje prema ženama ne smije tolerirati te da Hrvatska što hitnije mora ratificirati Konvenciju Vijeća Europe o spriječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, takozvanu Istanbulsku konvenciju. Protest su organizirali Udruga PaRiter, SOS telefon – Rijeka, U.Z.O.R., Udruga Lori, Povjerenstvo za ravnopravnost spolova Primorsko-goranske županije i mnogi drugi, a njime su željeli upozoriti na činjenicu kako je Hrvatska potpisala, no ne i ratificirala Konvenciju što nas čini jedinom državom u regiji koja to odbija učiniti.
Ratifikacijom konvencije Hrvatska bi se obvezala poduzeti konkretne korake u borbi protiv seksualnog nasilja i uznemiravanja, silovanja, uhođenja, obiteljskog nasilja, prisilnih brakova i genitalnog sakaćenja žena. Preporuku da se imenovanu Konvenciju ratificira dao je i UN-ov Odbor za uklanjanje diskriminacije žena u Preporukama Vladi Republike Hrvatske, a koje su objavljene u srpnju ove godine. Isto tako, članovi i članice Odbora smatraju kako je zakonodavstvo orijentirano na očuvanje obiteljskih zajednica više nego na sigurnost žena koje su doživjele nasilje u obitelji. “Potpis znači obavezu. Ratificirajte konvenciju!”, glasno su poručili tihim protestom.
Objavljeno
