Vesele pjesme iz obližnjih galaksija

Pisati bilo što o Milanu Manojloviću, poznatijem pod nadimkom Mance, zapravo je prilično težak zadatak. Uvijek se, naime, čini da pored čitave vojske besprizornih likova čija se današnja medijska pozornost gradi na ispranom patosu novovalnog kulturnog imaginarija 1980-ih godina, rijetko kada na sceni ima mjesta za autora čija karizma na otvoreno izlazi tako nepretenciozno. Neslužbenim biografijama ili usmenom predajom može se doći do informacija kako je Mance “često bio u društvu ljudi iz grupa Haustor i Sexa” te “povremeno s nekima od njih i nastupao”, a iz toga bi se moglo zaključiti da se radi tek o sporednom liku u većem narativu o zagrebačkoj kulturnoj sceni kraja 1970-ih i početka 1980-ih u čijoj zamršenoj mreži na istoj razini sretno koegzistiraju i neoavangardne kazališne skupine i pop-zvijezde i oni koji o njima pišu mitove. 

 

Ono što je sasvim sigurno jest da je Mance akademski obrazovan grafičar koji je 1980-ih sudjelovalo u radu grupe ZZOT, a o kojoj je u jednom intervjuu sam rekao kako se “frendovski skupila ekipa od nekih desetak ljudi, neki su se bavili teatrom u Kugla glumištu, neki su imali više smisla za organizaciju, drugi pak za sam rad i u vrijeme osnivanja naglašeno je da se ti ljudi žele baviti multimedijalnošću. Grupa se, čak izbjegavajući klasične stvari kao što su slikanje i crtanje, željela baviti dizajnom, stripom, instalacijama, performansom i tako. Tu su bili Helena Klakočar, Željko Zorica, Mirjana Vukadin, Miljenko Sekulić, Darko Šoša i drugi”. Ono što je također sigurno jest da su njegove “melodije sobe i predsoblja” eksponirane tek nakon što je 1996. godine Kekere Aquarium na kaseti obavio njegov album Čovjek iz Katange te da je Mance sasvim sigurno “kantautor koji potpuno spontano i s nevjerovatnom količinom mašte i nesvakidašnjeg talenta na licu mjesta izmišlja muziku i riječi koji stvaraju nadrealističke priče pune humora i neočekivanih obrata, a sve u stilu potpuno na glavu okrenutih šansona”. 

 

Tako ćemo 21. svibnja, nakon nekoliko godina izbivanja, uz pomoć Peach Pita, Andreje Košavić, Jerka Valdevita, Luke Smetiška, Rokambola, Mire Manojlovića, Nenada Borovića, Višelava Laboša i Dragana Pajića Paje, ponovno imati priliku vidjeti i čuti ovog osebujnog kantautora koji “ne zna za sebe ništa reći ni predvidjeti planove” te “rijetko planira nešto i nije toliko tvrdoglav, a planove koje ima zove lijenim planovima”. Osim toga, treba istaknuti, tom će se prigodom u navedenoj, ali moguće i proširenoj postavi snimati koncertni album naslovljen Vesele pjesme iz obližnjih galaksija.