Intervju “U Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini danas ne postoji niti jedna znanstvena ili kulturna ustanova koja bi u nazivu imala Balkan kao područje interesa, što je rezultat prevladavajuće percepcije da Hrvatska nije na Balkanu, odnosno načelne neodređenosti oficijelnog bosanskog identiteta spram pripadnosti države Balkanu”, navodi Katarina Luketić u ovoj knjizi koja udara temelje potencijalnim studijima balkanizma, kao svojevrsnoj podvrsti orijentalizma.
U svakom slučaju za Hrvatsku je Balkan trauma, odatle i dolazi njegovo potiskivanje i ignoriranje. Ali svaka trauma je opruga, što se više potiskuje snažnije se vraća, svako potiskivanje čini je prisutnijom – premda nevidljivom – svako izbacivanje kroz prozor vraća je na vrata. Utoliko je knjiga Balkan: Od geografije do fantazije ne samo utemeljujuća za disciplinu balkanizma u Hrvatskoj, nego i potencijalno iscijeliteljska u suočavanju nacije s proizvedenom traumom.
“U modernim zapadnjačkim kolektivnim predodžbama Balkan je tako postao otpad ili zvjerinjak Europe, njezin mračan i nepristupačan predio. On je divlja periferija, slijepo crijevo, atavizam na civilizacijskom tijelu Europe, a u dugoj i bogatoj povijesti pisanja o europskom identitetu – naročito od druge polovine 19. stoljeća nadalje – spominje se uglavnom kao njezin najproblematičniji i najprimitivniji dio. Balkan se vidi kao mjesto vječnih konflikata, trajne nestabilnosti i mitskih sukoba, mjesto na kojemu vrijede drukčija pravila od onih u zapadnom svijetu pa zato on nikada neće dostići taj svijet”, piše Luketić u prvom poglavlju knjige, naslovljenome “Geografija i metafora”.
Recept za razrješenje “balkanske traume” je jednostavan: identiteti su hibridni, treba ih kao takve i prihvatiti. Što budemo više memorije gomilali, a to je nemoguće izbjeći, kako osobne tako i nacionalne, bit će sve hibridniji. Dovoljno je da ih takvima prihvatimo, da prestanemo inzistirati na lažnim, etničkim i kojekakvim drugim “čistim identitetima”.
Budući da je prva sveobuhvatna studija balkanizma, ova knjiga donosi sažeti pregled discipline, povijesne resemantizacije pojma Balkan i njegovih izvedenica, da bi se koncentrirala na hrvatsku balkansku traumu vjerojatno najbolje sažetu u svojedobnom HDZ-ovu predizbornom sloganu “Tuđman, a ne Balkan”. U zaključnom poglavlju, neočekivano i potresno, Katarina Luketić pokazala je kamo su esencijalizacije i narativizacije, odreda na tragu demonizacije i pojednostavljivanja i banaliziranja Balkana i svega balkanskoga, između ostaloga, dovele, i kamo opet mogu voditi.
Katarina Luketić književna je kritičarka i urednica u nakladničkoj kući Pelago.
Izvor: Algoritam
ObjavljenoObjavljeno
