Tema “Psihoanaliza je ikonoklazam moderne u dvostrukom smislu. Osim što je uništila čovjekovu sliku samog sebe, razriješila je napetost između riječi i slike na štetu potonje. Lacan je tvrdnjom da je nesvjesno strukturirano kao jezik sliku protjerao iz nesvjesnog. Za njega se nesvjesno ukazuje prvenstveno između riječi, kao zakazivanje jezika, kao rez. Ako je doista rez, i to filmski rez, paradigmatski za pojavu nesvjesnog, onda postaje moguće na temelju Lacanovih komentara o strukturi i funkciji nesvjesnog u psihoanalizi razmišljati kao o prototeoriji filma. U tom slučaju vremenska bliskost formuliranja teorije nesvjesnog i prve filmske projekcije ne bi bila puka slučajnost, nego simptom. Simptom kao povratak potisnutog posljedica je koja prethodi svom uzroku, njegova skrivena jezgra, njegovo značenje”, stoji u najavi simpozija.
Jonathan Beller u svojoj kapitalnoj studiji Filmski način proizvodnje sugerira da je o ikonoklazmu psihoanalize moguće razmišljati kao o simptomu traume izazvane kapitalističkom organizacijom vizualnosti čija je paradigma tijekom dvadesetog stoljeća bio film. Na simpoziju Nesvjesno nesvjesnog namjerava se iskoristiti tu mogućnost: za razliku od psihoanalitičke kritike koja u filmu traži simptome, ovom prilikom će se ispitati što se može reći u prilog i protiv ideje da je sama psihoanaliza simptom – simptom filma.
Simpozij Nesvjesno nesvjesnog organiziran je u okviru Filmskih mutacija: osmog festivala nevidljivog filma, a bit će održan 4. i 5. prosinca u net.kulturnom klubu MaMa, u trajanju od 13.30 do 17 sati na oba dana.
Na simpoziju sudjeluju Jonathan Beller, Marina Gržinić, Željka Matijašević i Diana Meheik. Koordinatori simpozija su Ante Jerić i Diana Meheik.
Izvor: Multimedijalni institut
ObjavljenoObjavljeno
