Intervju Piše: Tomislav Žilić
Ernesto Laclau preminuo je od moždanog udara u nedjelju 13. travnja u Sevilli, u 78. godini života. Argentinski politički teoretičar od 1970-ih godina živio je u Engleskoj te je dugi niz godina predavao političku teoriju na Sveučilištu Essex, ostavivši iza sebe važan trag studijskim programima posvećenima ideološkoj i diskurzivnoj analizi koji su pokušali dati odgovore na konkretne probleme političke stvarnosti suvremenog života.
Tijekom više od četiri desetljeća bavljenja političkom teorijom, Laclau je objavio mnoge radove i naslove koji se smatraju utjecajnima u području marksističke i post marksističke misli. Jedna od najutjecajnih knjiga svakako je Hegemonija i socijalistička strategija (Hegemony and Socialist Strategy, 1985.), koja je nastala u koautorstvu s političkom teoretičarkom Chantal Mouffe, Laclauovom dugogodišnjom životnom partnericom. U njoj su iznijeli svoju ideju radikalne demokracije koja je bila pokušaj pronalaska odgovora na tadašnju krizu socijaldemokracije i komunizma u svijetu.
Neke od Laclauovih publikacija su New Reflections on the Revolution of our Time (1990), Emancipation(s) (1996.), Contingency, Hegemony, Universality (2000.) te On Populist Reason (2005.). Trenutno je u pripremi njegova posljednja knjiga Elusive Universalitiy, koja će biti izdana u nakladi Routledgea.
ObjavljenoObjavljeno
