Intervju WHATEVER #3, POST-HOC DRAMATURGY: reflections on poetics of presentation and circulation in performing arts rezultat je desetodnevnog laboratorija 10 Days 1 Unity koji je okupio prvenstveno dvije skupine autora: umjetnike iz kolektivnog projekta 6M1L te članove BADco.-a. Pridružio im se i manji broj zagrebačkih izvođača, koreografa, dramaturga, teoretičara i redatelja.
Provizoran naziv “post-hoc dramaturgija” proizašao je iz ograničenog produkcijskog okvira nametnutog zahtjevnim proizvodnim procesom i procesom prezentacije koji tjera prelazak iz jednog projekta na drugi, te ne ostavlja prostora za promatranje učinaka dovršenog rada. Tako dovršen rad ostaje bez pažnje koja bi omogućila razumijevanje što on proizvodi neovisno od umjetničkih namjera – od uključivanja konteksta u kojem se predstavlja, ekonomije opticaja, publike kojoj se predstavlja i konačno rada samog. Cilj projekta je pokušaj pronalaska konceptualnih okvire unutar kojih je moguće bolje razumjeti učinke koje umjetnička djela, poglavito djela performativne umjetnosti, proizvode svojom cirkulacijom unutar društva. Specifičnosti “post-hoc dramaturgije” na primjeru performansa My Private Bio-politics razrađuje Saša Asentić u videopredavanju koje možete pogledati ovdje.
Karin Harrasser u tekstu Limping and Flying: On the relationship between poesis and interpretation ispituje aktove mišljenja karakteristične za umjetnost i humanistiku. Njih povezuje svjesnost u pogledu retroaktivnog karaktera interpretacije i postojanja diskurzivnog režima koji određuje ono što se može misliti i izreći. Iščitavajući djela Freuda, Schlegela, Musila, Deleuza i Guattarija, autorica proizvodnju znanja smješta na porozni teren koji dijeli umjetničke i znanstvene prakse. Tomislav Medak u tekstu Preliminary Thoughts on Poetics After Production – how post-democratic politics, recomposition of labor and real abstraction of trans-national circulation are transforming knowledge production in the arts ispituje promjene u interakciji polja umjetničke prakse i refleksije o umjetničkoj praksi. Na spomenuto međudjelovanje utječu tri procesa; promjena funkcije umjetnosti s obzirom na postdemokratske politike liberalnodemokratskih režima, rekompozicija radne snage u procesu deindustrijalizacije i previranje u epistemologijama umjetnosti što je posljedica transnacionalizacije proizvodnje i cirkulacije umjetničkih artefakata. Fokus teksta je na trećem procesu kojem se pristupa pomoću kategorijalnog aparata Alfreda Sohn-Rethela.
Više informacija o projektu WHATEVER potražite ovdje.
BADCo. / A.J.
Objavljeno
Objavljeno
