Tema Izbor iz tjedna u medijima
Piše: Vatroslav Miloš
Američki predizborni spektakl prošloga je tjedna, na republikanskoj nacionalnoj konvenciji u Clevelandu gdje je Donald Trump službeno izabran za kandidata te stranke na nadolazećim predsjedničkim izborima, ušao u sferu spekulativne fikcije. Ono što se još nedavno činilo naprosto nemoguće, postalo je realnost koja bi, ako taj šovinistički i rasistički radikal uđe u Bijelu kuću, mogla milijune građana SAD-a koštati bilo kakvog razumnog institucionalnog okvira. A što će tek biti na vanjskopolitičkom planu – to još uvijek nitko ne može predvidjeti. Američke je medije zabavljala i Trumpova supruga Melania, rođena u slovenskom Novom Mestu kao Melanija Knavs, koja je u svoje obraćanje na konvenciji inkorporirala dijelove govora koji je Michelle Obama održala na demokratskoj nacionalnoj konvenciji 2008. godine. Taj je eksces američka politologinja poljskog podrijetla Monika Nalepa – u izuzetno diskriminatornom i faktografski besmislenom tekstu u Washington Postu – javnosti objasnila kao “kulturu prepisivanja u istočnoeuropskim školama“. Skupina znanstvenika i znanstvenica te umjetnika i umjetnika reagirala je na Nalepin članak u otvorenom pismu objavljenom u Balkanistu.
Epilog propalog državnog udara u Turskoj se odmata i razotkriva pravo lice “obrane demokracije“. Dekanima svih sveučilišta u Turskoj, njih 1577, naređeno je podnesu ostavke, tamošnje Ministarstvo obrazovanja povuklo je radne dozvole za preko 20 tisuća nastavnika zaposlenih u privatnim institucijama, a sveučilišnim profesorima je do daljnjeg zabranjeno putovati u inozemstvo. Procjenjuje se da je od zaustavljanja puča privedeno, otpušteno ili suspendirano više od 50 tisuća ljudi. Istovremeno, Washington Post zajedno s komentarima politologa Jonathana Powella objavljuje zanimljivu kartu i analizu državnih udara diljem svijeta od 1950. godina naovamo. Doznajemo da je u posljednjih 66 godina na svijetu bilo čak 475 pokušaja državnog udara, a uspjelo ih je 236. Na karti se pa ističe Bolivija gdje je pokušano 23, a uspješno izvedeno čak 11 pučeva.
“Još uvijek nije jasno je li Brexit uvod u raspad Europske Unije ili samo kratkotrajna kriza. Sve se njegove posljedice još ne mogu predvidjeti. Međutim, prilično je jasno da je Brexit imao klasnu dimenziju. Glasanje za izlazak bilo je snažnije kod onih ljudi koji su ekonomski i društveno zapušteni. Za Brexit su u većim postocima glasali oni koji su siromašniji, manje obrazovani i stariji. Također, glasova za izlazak bilo je više u sjevernoj Engleskoj i Walesu, regijama koje se nikad nisu oporavile od deindustrijalizacije i privatizacije, procesa započetih još u vrijeme Margaret Thatcher. “Tranzicijski gubitnici”, reklo bi se u našem djelu svijeta”, piše Marko Grdešić za H-alter sagledavajući “klasnu dimenziju Brexita”. Osim toga, upravo na toj dimenziji temelji svoju interpretaciju sličnih statističkih podataka koje se tiču ekonomskih i društveno zapuštenih područja Hrvatske. “Kakve se vijesti dobiju kada se u Google upišu imena ovih mjesta?”, pita se Grdešić, “primjerice, za Kistanje se dobije vijest o tome kako je jedan susjed drugome pokušao zapaliti kuću. Za Bebrinu se pak dobije vijest da je svađa oko gledanja televizije u staračkom domu završila ubojstvom. Da je situacija teška pokazuje i priča iz Andrijaševaca gdje mještani nemaju novaca pa odbijaju plaćati crkvene usluge. A Viljevo je pak u takvom stanju da je poslužilo kao predložak za jedan nagrađivani horor/triler roman.
Znate li tko je Vera Rubin? Unatoč svim preprekama na koje je u karijeri nailazila i kao žena i kao dijete imigranata, Vera Rubin postala je jedna od najvećih astronomkinja našeg vremena. Radovima je preispitivala postavke velikog praska, rasporedu galaksija u svemiru, a njenim se najvećim doprinosom astronomiji smatra rad na teoriji tamne tvari, teoriji koja razrađuje ideju da vidljiva materija u svemiru čini samo malen dio ukupnog sadržaja svemira. “Posebna vrsta materije koju ne vidimo direktno, a koja ima indirektni utjecaj na objekte zvana je tamnom tvari. Malo koji fizičar imao je bilo kakvog interesa u tu teoriju dok Rubin nije uspjela pronaći prve eksperimentalne dokaze da bi takva naizgled nemoguća i neshvatljiva ideja mogla imati temelj u stvarnosti!”, piše u tekstu Od blještavih galaksija do tamne tvari fizičarka Dora Klindžić.
Barry Lyndon, remek-djelo Stanleyja Kubricka prema istoimenom romanu Williama Thackerayja, ponovno dolazi u britanska kina. Radi se o obljetničkom izdanju povodom 40. godišnjice izlaska filma u režiji Britanskog filmskog instituta, a koje se, kako u eseju Barry Lyndon, Euro-cynic piše Phil Hoad, na pozadini recentnog “razvoda” od kontinenta ne čini nimalo anakrono. U nastavku pogledajte kratak video-esej o Kubrickovim formalnim postupcima i odnosu prema likovnosti i druge vizualne inovacije koje je inkorporirao u Barryja Lyndona.
ObjavljenoObjavljeno
