Slika katarze

Ovogodišnje Filmske mutacije održavaju se u Zagrebu, Rijeci i Ljubljani.

pedro_costa_630

Kada je propala filmska katarza? – pitanje je kojim Filmske mutacije: šesti festival nevidljivog filma najavljuju zimski program SLIKA KATARZE, aktualizirajući  Godardovo pitanje o vremenu propasti pogleda. U žarištu pogleda dva su specifična katarktička modusa: filmski close-up i cut-up u filmskim i video radovima Pedra Coste i Martina Arnolda, dvojice autora koji poput prvih izumitelja i magičara Lumièrea i Mélièsa iskupljuju fizičku i umjetničku stvarnost suvremenog filma. 

Stvari ostavljaju tragove, što možemo naučiti promatrajući te tragove u radu s našom filmskom memorijom? I što se može postići restrukturiranjem snimljenog materijala koji je već dio našeg filmskog naslijeđa? – pitanja su Martina Arnolda, koji će svoje kinonapadaje na potisnutu i zazornu materiju holivudskog filma i svoju recikliranu katarktičku komunu predstaviti u kinu Muzeja suvremene umjetnosti i u podzemnom mraku Galerije Klovićevi dvori. Njegovi ukradeni filmovi i video petlje upisuju ili prepisuju simptome američkog studijskog sustava, žanrovskih filmova i Disneyjevih crtića. Filmove je odabrao sam autor, kao i radove za video instalaciju Ledeni zagrljaj.

Film Pedra Coste ostavlja tragove o iskustvu dijeljenja života i vremena, zajedničkom svjedočanstvu stvarnosti s lisabonskim imigranatima sa Zelenortskog otočja. Goli život u slamu Fontainhas njegov je atelje, a ujedno i sablasni arhiv o predgrađu koje više ne postoji. Ponovno otkrivamo što je film, kao što je to vidio prvi povjesničar filma: mrtvi i odsutni koji ustaju i prolaze između izvora svjetlosti i bjeline platna. Etička gesta zatvaranja vrata stvara antagonizam između filma i gledatelja čije stvarnosti nisu više povezane izravnim oblikom empatije ili identifikacije i koji se osjećaju i nalaze u nelagodnom položaju svijeta. Bit će prikazani filmove koje je odabrao sam autor: Kosti, 6 bagatela, Ne mijenjaj ništa, Marširajuća mladost i Naš čovjek. Riječima Pedra Coste: “Kosti izviru iz vrlo poznatih stvari, stvari kojih se lako možete prisjetiti. Film izvire iz Chaplina, iz melodrama s početaka filma, iz dječaka s bebom na ulici, jurnjave opasnih automobila, štruce kruha, prostituke, dviju ili triju kuhinja. I, iz snažne želje da se ostane blizu stvarnosti, da se dokumentira, da se ostane blizu tim ljudima koji nisu glumci, ljudima vrlo sličnim onima koje utjelovljuju. Ali čak i ako postoji želja da se napravi neka vrsta dokumentarca, opet je fikcija ta koja nosi film, ona ga spašava. Fikcija uvijek predstavlja vrata koja želimo otvoriti ili zatvoriti. Vrata pred kojima uporno nagađamo”.

Filmski program se širi na Tajnu povijest filMA, kustosku potragu filmologa Jamesa Lea Cahilla za arnoldovskim simptomom kroz tri programska dijela i tridesetak eksperimentalnih radova od početka prošlog stoljeća do suvremenog filma, od kojeg će prvi dio biti u Muzeju za suvremenu umjetnost:  “Kinonapadaj”  – mala povijest filmske neuropatologije, a druga dva dijela u Kinu SC u sklopu Velesajma kulture: “Retuširano, reanimirano, opsjednuto” – detektiranje ovih simptoma u animiranim filmovima iz 1920-ih, suvremenim ekseprimentalnim radovima te namjenskim filmovima Martina Arnolda; “Deanimacije: Mjesta kućnih bolesti” –  program prostora izočnosti, bez ljudi, praznina i izolacija.

Program Deanimacija u Kinu SC zaključuje horor siromašne linije B-filma Nevidljivi duh s Belom Lugosijem u ulozi ubojice opsjednutog dušom svoje žene, zatvorene u podrumu, a instalacijska interpretacija Martina Arnolda Deanimated: The Invisible Ghost u podrumu Galerije Klovićevi dvori postepeno će brisati njegove dijaloge i likove, dok pogled kamere tumara opustošenim prostorima niskobudžetne scenografije.

Redoviti program japanskog filma, koji se nastavlja na program ljetne retrospektive Seijuna Suzukija najavljuju se jednim od posljednjih filmova Kojija Wakamatsua, paradigmatskog redatelja slike katarze: 25.11. Dan kada je Mishima odabrao svoju sudbinu.

Time se ovogodišnji program posvećuje Kojiju Wakamatsuu, autoru čiji je rad bio u žarištu drugog izdanja Filmskih mutacija 2008. pod naslovom EROS+POLITIKA. 

Nastavlja se i program Izvođenja filma te suradnja s japanskim izvođačem za nijeme filmove, benšijem Ichirom Kataokom, koji će zajedno s glazbenicima izvoditi “glas i glazbu izvan filma” za animu Tengu hajka, redatelja Nobura Ofujija (glazba: Damir Prica Kafka) i Jirokichi, štakor redatelja Daisukea Itoa, “jidai-geki” o tragičkom antijunaku, pljačkašu bogataša iz Edo razdoblja (glazba: Mia Elezović, Johannes Nauber). Ichiro Kataoka će održati radionicu benši tehnike za glumce i izvođače u Multimedijalnom centru SC-a u suorganizaciji Velesajma kulture.

Kao atrakciju filmske fotogenije tu su Probne snimke Andyja Warhola, role br. 4 i br. 18 u kojima će svoje vrijeme sa nama podijeliti: Nico, Dennis Hopper, Lou Reed, Susan Sontag, John Cale, Star of the Bed, John Giorno, John Palmer, Richard Markowitz, Rosebud, Chip Monc i drugi krupni planovi Warholove tvornice.

U sklopu festivala održava se i simpozij čije ćemo detalje objaviti uskoro, arealizira se u suradnji s Akademijom dramske umjetnosti i Akademijom likovnih umjetnosti, Galerijom Klovićevi dvori, Muzejom za suvremenu umjetnosti i Velesajmom kulture SC-a:

Dio programa Filmskih mutacija: festivala nevidljivog filma 2012.-2014. realizira se u sklopu partnerskog projekta TIMeSCAPES: Slike i izvedbe vremena u kasnom kapitalizmu,  u suorganizaciji pet međunarodno relevantnih umjetničkih i kulturnih organizacija: BADco. (HR), Maska (SI), Teorija koja hoda (RS), Science Communications Research (A) i Film-protufilm (HR). Cilj projekta je istražiti i kroz umjetničku produkciju obraditi temu vremena, koja presijeca kroz umjetnost, društvo i ekonomiju: izvedbene dramaturgije vremena, temporalno iskustvo koje nam nude tehnologije te strukture radnog vremena u različitim ekonomskim kontekstima.

Filmske mutacije: festival nevidljivog filma pokrenula je 2007. u Zagrebu filmologinja Tanja Vrvilo u suradnji s autorima utjecajne korespondencije “Filmske mutacije: Pisma neke djece (nekoj djeci) 1960-ih”, objavljene u filmskom časopisu Sergea Daneyja Trafic: Raymondom Bellourom, Nicole Brenez, Alexanderom Horwathom, Kentom Jonesom, Adrianom Martinom i Jonathanom Rosenbaumom. Autori pisama bili su kustosi prvog programa festivala-simpozija koji ustraje na autorskim i kustoskim politikama svjetskog filma, a stoljeće filmskog mišljenja osjeća kao filmske mutacije. 

Tijekom šest godina Filmskih mutacija predstavljene su inovativne pedagodije percepcije brojnih kustosa i umjetnika, uz fokusi na umjetničke i teorijske fenomene koji ili nikada nisu bili prikazani ili nisu sustavno istraživani u našem filmskom krajoliku. Aktivnosti Filmskih mutacija nastoje aktualizirati alternativne filmske prakse, te povezati lokalne, manjinske perspektive s udaljenim filmskim povijestima. Skretanjem od modusa filmskog festivala prema filmskim mutacijama osobnog i kolektivnog istraživanja, propituje se vladajuću proizvodnju filmskog znanja, kao i drušvena moć umjetničkog vlasništva i projekcije budućnosti.

Filmske mutacije održavaju se od 12. do 20. prosinca u Zagrebu, 17. do 20. prosinca u Rijeci te 10. siječnja 2013. u Ljubljani. Više potražite ovdje

Izvor: Filmske mutacije

Objavljeno
Objavljeno

Povezano