Veliki pečat u međunarodnoj konkurenciji osvojio je poljski film Povratci Krzysztofa Kadlubowskog, a u regionalnoj konkurenciji bosanskohercegovački film Jedan dan na Drini Ines Tanović. Ovogodišnju nagradu publike dobio je domaći dokumentarac Nije ti život pjesma Havaja redateljice Dane Budisavljević.
Ove godine na ZagrebDoxu prvi je put dodijeljena “Nagrada mojoj generaciji”, i to po izboru osnivača i direktora festivala Nenada Puhovskog, filmu autora svoje generacije. Prvi je dobitnik dokumentarac Ljudi koji sam mogao biti, a možda i jesam Borisa Gerretsa. “Nagrada se dodjeljuje filmu koji nadilazi granice između profinjene vizualnosti i jednostavne tehnologije, faktografskog i fikcionalnog, promatrača i promatranog; jednom riječju – za sjajan film”, obrazložio je svoj izbor Puhovski.
Odluku o nagradi “Movies that Matter”, koja se dodjeljuje filmu koji na najbolji način promiče ljudska prava, donio je žiri u sastavu Nadežda Čačinovič, sveučilišna profesorica i predsjednica P.E.N.-a, Taco Ruighaver, direktor fondacije Movies That Matter, te Zdravko Grebo, sveučilišni profesor i NGO-aktivist. Žiri je posebnim priznanjem nagradio njemački rad Loše vrijeme redatelja Giovannia Giommia, koji je gostovao na festivalu i nagradu posvetio junakinjama filma, ženama otoka Banishanta. Glavna nagrada dodijeljena je meksičkom filmu Tatiane Huezo Mjesto moje malo. “Ovaj prekrasno snimljen film na poetičan način govori o životu stanovnika gradića u ruralnom području El Salvadora po završetku građanskog rata. Prikazujući njihov težak život i suočavanje s bolnim sjećanjima i ratnim traumama, autorica ih izbjegava vidjeti samo kao žrtve, već ih portretira i kao snažne, pa i radosne osobe”, istaknula je Čačinovič.
Mali pečat, koji se dodjeljuje najboljem filmu autora ili autorice do 35 godina starosti, prema odluci članova mladog žirija – redatelja Piotra Zlotorowicza, redatelja i nastavnika Danske filmske škole Torbena Simonsena i studenta diplomskog studija dokumentarne režije na ADU-u Jadrana Puharića – pripao je danskom filmu Oporuka Christiana Sønderbya Jepsena. Nagrada je dodijeljena “filmu u kojem su se autori vrlo realistično stopili s pričom i povezali s likovima”, kako je službeno objasnio žiri. Posebna priznanja u kategoriji dodijeljena su litavskom filmu Šangaj Banzai Jurate Samulionytea i poljskom filmu Decrescendo Marte Minorowicz.
U regionalnom žiriju našao se Krzysztof Gierat, direktor Krakovskog filmskog festivala, te redateljice Marianna Kaat i Vanja Sviličić. Posebnim priznanjima nagradili su dva hrvatska dokumentarca: Bosanoga (sasvim slučajna smrt) Morane Komljenović, koja je zahvalila žiriju što su joj nagradom pokazali da nije bila u krivu što je dulje vrijeme po Rijeci naganjala duhove, te filmu Nije ti život pjesma Havaja Dane Budisavljević, koja je nagradu posvetila roditeljima. Veliki pečat u regionalnoj konkurenciji dodijeljen je bosanskohercegovačkom filmu Jedan dan na Drini Ines Tanović. “Ono što na prvi pogled djeluje kao obična reportaža prerasta u filmsko remek-djelo. Ne samo što prikazuje tragičnu povijest rata u Bosni već i svjedoči o šokantnim posljedicama svih ratova”, pojasnio je Krzysztof Gierat u ime regionalnog žirija. Ines Tanović zahvalila je ZagrebDoxu, Nenadu Puhovskom i žiriju koji je nagradom udahnuo život njezinu filmu te skrenuo pozornost na fokus filma: rješavanje ratnih zločina.
Redatelj Tomislav Radić predsjedao je međunarodnim žirijem, koji je uz njega sačinjavao glavni urednik časopisa DOX Truls Lie i redatelj Alexander Gutman. Žiri je proglasio pobjednike u međunarodnoj konkurenciji: posebnim priznanjem nagrađen je poljski film Paparazzi Piotra Bernasa i latvijsko-gruzijski film Ramin Audriusa Stonysa, dok je Veliki pečat osvojio poljski rad Povratci Krzysztofa Kadlubowskog. “U samo sedam minuta kratki film Povratci donosi sve što treba: slika bez riječi kazuje cijelu priču. Dokumentarni film iz zbiljskoga života govori o svečanosti državnoga sprovoda na Varšavskom aerodromu bez potrebe za pripovjedačevim glasom koji bi objasnio zbivanja u slici”, u ime žirija izjavio je Radić.
Izvor: ZagrebDox / Na fotografiji: Tatiana Huezo, The Tiniest Place