Poptika Piše: Tomislav Žilić
S obzirom na sve naglašeniju militarizaciju političkog diskursa u Europi, fokus više nije isključivo na bliskoistočnim sukobima koji tek posredno utječu na događanja na zapadu. Gledano iz aktualne perspektive, svrgavanje ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča te ustanak proruskih separatista na krimskom poluotoku bitno su destabilizirali političku sliku Europe. Ruska intervencija u taj sukob dovela je do podizanja napetosti između Rusije i Europske unije, a u mnogim pokušajima demonstracije sile i do nimalo suptilnog zveckanja oružjem. Nakon Američke invazije na Irak i Afganistan te revolucija poznatih kao Arapsko proljeće 2010. godine, Bliskim istokom i dalje bjesne ratovi. Pojava i kontinuirano jačanje Islamske države na područjima Iraka i Sirije predstavljaju ogromnu prijetnju lokalnom stanovništvu i miru u regiji, ali i neminovno utječu na opći porast religijskog fundamentalizma.
Jasno je kako je u tom kontekstu pitanje interne sigurnosti zauzelo bitno mjesto u javnom diskursu. No kao što je slučaj Edwarda Snowdena pokazao, konkretne akcije usmjerene prema očuvanju interne sigurnosti svele su se na nadzor i uskraćivanje informacija javnosti. Američke obavještajne službe, u suradnji s europskim kolegama, netremice su godinama nadzirale građane diljem svijeta, uz nesmetan pristup velikom broju komunikacijskih mreža. Nakon što su informacije o tome izašle u javnost, uvelike se problematiziraju ovlasti koje su dane obavještajnim službama, pogotovo jer su sami državni vrhovi dopustili nadzor vlastitih građana. Kako se bliži 15. lipanj, odnosno rok potencijalne obnove zloglasnog Patriotskog zakona (Patriot Act), koji omogućuje nadzor komunikacije i podataka, pojačava se pritisak javnosti na američke zakonodavce. Tako se već sada u ranoj fazi američke predizborne predsjedničke kampanje to pitanje tretira s velikim oprezom, pri čemu čak i neki konzervativni kandidati pozivaju na odustajanje od zakona.
Kao primjer “dobre volje” zakonodavaca, a i pokušaja smirivanja protivnika politike nadzora, američki Senat ovaj je tjedan najavio glasanje o novom Zakonu o slobodama (USA Freedom Act). Zakon bi onemogućio velike akcije prikupljanja telefonskih podataka građana Nacionalne sigurnosne agencije (NSA), no postojeće baze telefonskih podataka drugih agencija, kao i neograničen pristup postojećim bazama o internetskim podacima korisnika i dalje bi bili omogućeni. U kojem god smjeru glasovanje pošlo, sasvim je jasno da su Snowdenova otkrića ostavila dubok trag, odnosno kako je globalna javnost shvatila da su njihovi osobni podaci i komunikacija nisu nimalo privatni. Stoga je došlo do trenda autocenzure, pri čemu internetski korisnici oklijevaju pristupati podacima vezanim uz određene “osjetljive” teme. Naravno, time se i ograničava kvaliteta i količina informacija dostupnih široj javnosti, odnosno radi se o ograničavanju slobode govora koje predstavlja veliku prepreku normalnom, svakodnevnom životu građana. No, kako pokazuje nedavni zviždački istup britanskog mornara koji je upozorio na sigurnosne propuste u nuklearnoj mornaričkoj bazi Trident u Škotskoj, svijest o obavezi informiranja javnosti svakako postoji.
No, sigurnost se ne tiče samo interne sigurnosti zemalja, slobode govora i slobodnog protoka informacija, već i osobne sigurnosti ugroženih građana. S povećanim valom migracije stanovništva ugroženih bliskoistočnim i afričkim oružanim sukobima, reakcije europskih institucija i država su zabrinjavajuće. Nakon nedavnog prijedloga da se uspostavi centar za procesuiranje na obalama Afrike, novi razvoj događaja pokazuje nastavak trenda klanjanja “problema” dalje od europskog tla. Recentno iznesen prijedlog o raspodjeli migranata prema sustavu kvota za svaku zemlju Europske unije dočekan je s velikom skepsom. Nakon što su Njemačka, Francuska, Velika Britanija i Španjolska kao vodeće zemlje unije glasno digle glas protiv takvog sustava, izvjesno je da provedba plana neće ugledati svjetlo dana. Nadalje, Federica Mogherini, visoka predstavnica Europskog vijeća sigurnosti, pred skupštinom Ujedinjenih naroda iznijela je dodatne prijedloge za rješenje pitanja migranata. Prijedlozi su bili usmjereni na pružanje azila migrantima, spašavanje na moru, relokaciju među zemljama članicama EU te pružanje pomoći zemljama iz kojih migranti potječu. No posljednji prijedlog, koji se tiče uporabe vojne sile u sprječavanju krijumčara i uništavanju brodovlja koje prevozi migrante, opravdano izaziva sumnju o obećanom humanom tretmanu migranata. Sasvim je jasno da bi bilo kakva nepromišljena uporaba sile mogla dodatno ugroziti živote migranata.
U svim prethodno spomenutim slučajevima uočljiv je konzervativni pristup vitalnim pitanjima sigurnosti svih građana. Bilo da se radi o slobodnim procjenama toga što spada u sferu interesa šire javnost, do koje mjere je moguće fleksibilno pristupiti osobnim slobodama građana, ili na koji način pristupiti problemu sve većeg broja disclociranih i ugroženih. Sva ova pitanja nerazdvojiva su od vanjskih politika koje vode velike svjetske sile, s obzirom na to da je dovoljno spominjano u kojoj mjeri su upravo postupci istih i doveli do aktualnih ekonomskih, sigurnosnih i humanitarnih kriza. Orijentirajući se isključivo na zaštitu vlastitih interesa i ostavljajući malo prostora za razmišljanje o dalekosežnim posljedicama, izvjesno je da će ovakva jednostrana tumačenja očuvanja mira i sigurnosti izazvati još veći porast problema – do te točke kada će sve uistinu biti izvan bilo kakve kontrole.
ObjavljenoObjavljeno
