Svjetska akademija umjetnosti i kulture fondacija je osnovana 1973. radi zalaganja za mir i slobodu u svijetu te književnu suradnju autora iz različitih zemalja. Nastoji poticati “prirodni modernizam” kao umjetničku aktivnost kojom se kreira nova kultura na temeljima sklada između prirode, života, civilizacije i ljudskih bića. Na Svjetskom kongresu pjesnika (World Congress of Poets) u Seulu dodijeljena je nagrada Lani Derkač za prirodni modernizam, a pjesme su joj tiskane u časopisu Mjesečina Koreje, zajedno s pjesmama drugih autora nominiranih za nagradu.
Lana Derkač rođena je 1969. godine u Požegi. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavila je knjige poezije Usputna raspela (1995), Utočište lučonoša (1996), Eva iz poštanskog sandučića (1997), Škrabica za sjene (1999), Šuma nam šalje stablo e-mailom (2004), Striptiz šutnje (2006) i Tko je postrojio nebodere (2007), knjigu drama Rezignacija (2000), kratkih priča Osluškivanje anđela (2003), proze Zastava od prašine (2010) te roman Doručak za moljce (2012). S Davorom Šalatom uredila je zbornik poezije međunarodnog pjesničkog festivala Kairos u Zagrebu (2006) te s Thachomom Poyilom Rajeevanom izbor iz poezije postsocijalističkih zemalja Third Word, Post-Socialist Poetry (2006).
Uvrštavana je u antologije, panorame i zbornike u zemlji i inozemstvu. Bila je sudionik više međunarodnih pjesničkih festivala i književnih događanja, a tekstovi su joj prevođeni na engleski, njemački, španjolski, talijanski, češki, makedonski, poljski, rumunjski, mađarski, malajalamski, oriški, malajski i arapski jezik.
Hrvatsko društvo pisaca / M.M. / Fotografija: pozeska-kronika.hr
Objavljeno