Tema Izbor iz tjedna u medijima
Piše: Vatroslav Miloš
Danas se nastavljaju pregovori HDZ-a i Mosta oko sastavljanja nove vlade. Sve je, kako čujemo, u najboljem redu, ovaj HDZ i ovaj Most mnogo se bolje razumiju od onog HDZ-a i Mosta. Božo Petrov i momci iz Metkovića iznijeli su još pred izbore sedam zahtjeva, ključnih smjernica, odnosno “malih doprinosa za hrvatsku budućnost”, a koji čine, kako se ističe, preduvjete za bilo kakve dogovore s oko sastavljanja buduće vlade. Jedan od tih zahtjeva je i i “izmjena Zakona o HRT-u”, ali ne, ako ste slučajno pomislili, kao potencijalna smjernica za stvaranje javnog, profesionalnog, od politike zaštićenog medijskog servisa svih građana, već jednostavno – radi smanjenja pretplate na maksimalno 65 kuna. U tome se, ispravno zaključuju na Faktografu, ogleda sav populizam Mostove politike. Prvo i osnovno, Zakon o HRT-u uopće izrijekom ne propisuje visinu nakande već se ističe da “maksimalna moguća pristojba može ići do visine od 1,5 posto prosječne plaće u RH”, dok, s druge strane, taj zakon iznosi čitav niz propisa koji reguliraju HRT-ovu ulogu kao javnog servisa čime se legitimira naplata pretplate za njegove programe, a mnogi su od njih, upravo (ne)radom Mosta u srušenoj Oreškovićevoj vladi, svedeni na puka slova na zakonskom papiru. “Spuštanjem pretplate na 65 kuna, HRT bi ostao bez 228 milijuna kuna godišnje”, ističe Faktograf, “Ukupni prihodi HRT-a, zajedno s oglašavanjem i dotacijama, iznose 1,4 milijarde. Istina je da najveći dio od 440 milijuna kuna odlazi na plaće i honorare, a 340 milijuna ide za proizvodnju programa i ostale rashode. Međutim, u MOST-u možda nisu svjesni da novac od mjesečne pristojbe ne ide isključivo HRT-u, već od njega žive i brojni drugi kulturni, umjetnički i medijski djelatnici”.
Ponovno se usijava situacija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a sada, uz dekana Vlatka Previšića, u svemu su se našli i Senat Sveučilišta u Zagrebu te privatni zaštitari koji patroliraju fakultetom. Senat je, podsjećamo, usvojio odluku o poništavanju izbora za Studentski zbor Filozofskog fakulteta i studentskih predstavnika u Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta te time formalno onemogućio njihov rad u Vijeću FF-a koje bi sljedeću sjednicu trebalo održati 22. rujna. Prisutnost zaštitara na fakultetu prošloga tjedna još od prošloga tjedna zbunjuje mnoge, redom studente i profesore, ali i zainteresiranu javnost, no i danas nije jasnije zašto su tamo i, dakako, čijim je sredstvima njihova priustnost omogućena. “Njihova prisutnost pretpostavlja nekakvo nasilje – što je apsurdno jer sam mislio da smo civilizirana akademska zajednica – a zapravo je sam čin njihova dovođenja simboličko i stvarno nasilje nad vrijednostima univerziteta i studentima i nastavnicima koji ga čine”, rekao je za H-alter David Šporer, član Fakultetskog vijeća i profesor na Odsjeku za komparativnu književnost. Plenum je najavljen za srijedu, 21. rujna, a prema intervjuu koji je (bivši) studentski predstavnik u Vijeću FF-a Karlo Jurak dao Lupigi – blokada fakulteta nije isključena.
Svijet umjetnosti, koliko god progresivne njegove ideje bile, često uopće nije prostor pravednosti i emancipacije. Potvrda ovih dana stiže i s Ars Electronice, najuglednijeg svjetskog festivala posvećenog umjetnosti na sjecištu novih tehnologija koji se već 37 godina održava u austrijskom Linzu. Već letimičan pogled na statistiku dodijeljenih nagrada pokazuje da 90 posto nagrađenih na tom festivalu čine – muškarci. Umjetnica Heather Dewey-Hagborg na društvenim je mrežama, pod heštegom #KissMyArs, pokrenula kampanju čiji je cilj preispitavanje ovih pozicija. “Sudjelujem u kampanji”, veli Dewey-Hagborg, “iz frustracije činjenicom da je ova ugledna nagrada očito namijenjena muškarcima i da se drugi uopće ne trebaju truditi s prijavom. Kao žene koje rade u području umjetnosti i tehnologije kontinuirano smo nedovoljno prepoznate, nedovoljno financirane i briše nas se iz povijesti”. U međuvremenu, dodijeljene su i ovogodišnje Zlatne Nike, a u pet kategorija slavila su četiri muškarca, jedan kolaborativni projekt kojemu je na čelu muškarac i jedna žena, Jasia Reichardt, koja je nagrađena u kategoriji “pionirke u medijskoj umjetnosti”. Statistika je, reklo bi se, neumoljiva.
A kad smo već kod žena i tehnologije, nešto iz povijesti programiranja štošta nam može reći o današnjim razlikama u plaćama žena i muškaraca u tom polju. Programiranje je, rijetko bi danas tko pomislio, na svojem početku bio “ženski posao”, odnosno većinu su radnih mjesta zauzimale žene, i to prvenstveno jer se, za razliku od rada s hardverom, smatrao manje kreativnim i prestižnim. U 1950-im godinama žene su činile 30 do 50 programerske radne snage, a danas je ta brojka oko 25 posto. Više čitajte u tekstu Rhaine Cohen u The Atlanticu.
Umro je utjecajni američki dramatičar Edward Albee, autor najpoznatiji po dramama The Zoo Story i Who’s Afraid of Virginia Woolf? Albee je, ističe se u nekrologu u The New York Timesu, karijeru započeo u sjeni smrti Eugenea O’Neilla i nakon što su Arthur Miller i Tennessee Williams iza sebe već imali svoje ključne drame. “Od njih je”, ističe se, “naslijedio baklju američke drame, noseći je kroz eru Tonyja Kushnera i njegovih Angels in America i Augusta Wilsona i njegovog “pitsburškog ciklusa”, ravno u 21. stoljeće”.
Objavljeno
