Opće dobro ili privatni interes

Piše: Matija Mrakovčić

Organizacije civilnog društva (OCD) koje obavljaju djelatnosti od javnog interesa, odnosno djeluju za opće dobro (Public Benefit Organizations, PBO) protuteža su organizacijama osnovanim s ciljem zadovoljavanja potreba svojih članova (Mutual Benefit Organizations, MBO). S jedne strane, općekorisnost se realizira u samoj djelatnosti, a s druge u činjenici da takve organizacije često preuzimaju obavljanje onih djelatnosti koje bi morala obavljati središnja ili lokalna vlast. Djelovanje za opće dobro obuhvaća svaku djelatnost od javnog interesa koja je u skladu s vrednotama propisanima Ustavom Republike Hrvatske, te čije provođenje daje vidljivu dodanu društvenu vrijednost kojom se podiže kvaliteta života pojedinca i unapređuje razvoj šire društvene zajednice, a korisnik takve djelatnosti nije unaprijed određen i može biti svatko, bez obzira na spol, rasu, vjersko ili političko opredjeljenje, pripadnost društvenim skupinama ili pojedinim organizacijama. Djelovanje za opće dobro ni pod kojim uvjetima ne može služiti postizanju dobiti i za korisnika mora biti besplatno.

Djelovanje za opće dobro u Hrvatskoj nije definirano nijednim propisom ili drugim aktom kojim se utvrđuje javna politika vezana uz organizacije civilnoga društva. Od stjecanja neovisnosti Hrvatska nije konzistentno gradila pravni okvir za djelovanje organizacija koje djeluju za opće dobro. Tijekom prve polovice 1990-ih u hrvatskome pravnom sustavu nije bilo razlike između organizacija civilnoga društva koje djeluju za opće dobro i onih koje se osnivaju s isključivim ciljem zadovoljavanja potreba svojih članova, osim sportskih organizacija i organizacija u tehničkoj kulturi, te Hrvatskoga crvenog križa i vatrogasnih udruga, čiji je status bio uređen posebnim zakonima. Tek je kraj 1990-ih donio promjene, jer se u pravnom sustavu počeo formirati određeni stav prema OCD-ima koji djeluju za opće dobro. Međutim, pitanje njihova statusa nije rješavano sustavno, već nepovezanim odredbama u različitim zakonima. 

U travnju 2016, slovenski je parlament (Državni zbor Republike Slovenije) usvojio amandman na Zakon o upravnim pristojbama prema kojem su organizacije civilnog društva koje obavljaju djelatnosti od javnog interesa izuzete od plaćanja svih vrsta administrativnih taksi. U prvotnom je prijedlogu oslobađanje od plaćanja bilo usmjereno na humanitarne udruge, zaklade i institucije te one koje rade s osobama s invaliditetom, no zalaganjem CNVOS-a, krovne mreže slovenskih nevladinih organizacija koja obuhvaća više od 900 različitih saveza i udruga, zavoda i ustanova, odredba zakona proširena je na sve organizacije civilnog društva koje djeluju u javnom interesu. Naime, u Sloveniji postoji nešto što se zove status djelovanja u javnom interesu, status koji na zahtjev organizacije (udruge, zavoda, ustanove) dodjeljuje ministarstvo nadležno za područje njenog djelovanja.

Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske još je 2008. godine osnovao međuresornu radnu skupinu koja je načinila Prijedlog rješenja temeljnih pitanja uređenja statusa organizacija koje djeluju za opće dobro, a Institut za javne financije proveo je 2009. istraživanje o mogućnostima stvaranja poticajnog poreznog sustava za razvoj i djelovanje organizacija civilnoga društva i organizacija koje djeluju za opće dobro u Republici Hrvatskoj s usporednom analizom stanja u zemljama članicama EU. Temeljem toga, radna skupina Ureda za udruge je 2009. izradila Nacrt zakona o organizacijama koje djeluju za opće dobro, no on nikada nije stigao u saborsku proceduru. 

Umjesto definicije općeg dobra i organizacija čija je to primarna djelatnost, danas imamo Uredbu o kriterijima, mjerilima i postupcima financiranja i ugovaranja programa i projekata od interesa za opće dobro koje provode udruge te Pravilnik o sustavu financijskog upravljanja i kontrola te izradi i izvršavanju financijskih planova neprofitnih organizacija, donesene 2015, koji organizacije civilnog društva smješta bliže privatnom, profitnom sektoru, odnosno koji hipernormiranjem financijskog poslovanja organizacije usmjerava na unapređenje svrhovitosti, djelotvornosti i učinkovitosti, prema gospodarskim djelatnostima i ostvarivanju dobiti.