Tema Piše: Tomislav Žilić
Neutralnost mreže (“net neutrality”) termin je koji je u posljednjih godinu dana dobio na važnosti u legislativnim, stručnim i medijskim krugovima, isprva u SAD-u, a potom i šire. Najjednostavnije rečeno, neutralnost mreže odnosi se na jednak tretman svih internetskih podataka, a posljedično na jednak tretman svih korisnika mreže, odnosno na omogućavanje jednakog pristupa i radnih mogućnosti svim korisnicima. Čak i kada se realno sagleda sav iskorišteni i neiskorišteni komercijalni potencijal mreže, ovo temeljno načelo donedavno je obećavalo jednak status i brzinu internetskog prometa svim korisnicima, bez obzira radi li se o individualnim korisnicima ili kompanijama.
Situacija je eskalirala početkom 2014. godine. Nakon dotadašnjeg lobiranja za otvoreni Internet temeljen na već ustaljenim štetnim praksama pružatelja internetskih usluga (ISP-ova), američko regulatorno komunikacijsko tijelo Federal Communications Commission (FCC) odlučilo je promijeniti dotadašnja pravila korištenja mrežnih usluga. Konkretno, promjene su bile usmjerene stvaranju novog sustava u kojem bi određenim korisnicima – mahom tehnološkim i medijskim kompanijama – ISP-ovi uz financijsku naknadu omogućivali brži pristup krajnjim korisnicima, čime bi se dao prioritet njihovu sadržaju. Stoga, rezultat bi bio taj da bi se određenim kompanijama ubrzale mogućnosti internetskog prometa i pristupa korisnicima, dok se onima koji ne raspolažu jednakim financijskim sredstvima – nikakvim u slučaju startupova – doslovno usporava i onemogućuje rad.
Do preokreta je došlo nakon glasnog otpora svih interesnih skupina koje bi bile zakinute novom legislativom te individualnih korisnika čije bi slobode izražavanja i rada bile pod direktnim utjecajem ISP-ova. Dio FCC-a pozvao je na glasanje kojim se kanila ograničiti moć ISP-ova, iskazivajući tako prepoznavanje dugoročnih posljedica takve odluke. S tri naspram dva glasa 26. veljače je potvrđeno da ISP-ovi za svoj vlastiti financijski interes neće moći na bilo koji način upravljati internetskim prometom – kroz promjene brzina, blokadu sadržaja – ili utvrđivati prioritet nad sadržajem. Naravno, ISP-ovi već ulažu žalbe na tu odluku regulatornog tijela, no uspostavom pravnog presedana učinilo se mnogo protiv divljanja telekomunikacijskih kompanija vođenih isključivo profitom.
S obzirom da je velik broj internetskih servisa smješten upravo u SAD-u, ovaj događaj bitan je za korisnike diljem svijeta. No, nipošto se ne radi o izoliranom fenomenu. Imajući na umu da se osim SAD-a i druge veće države bave temom neutralnosti mreže, radi se o globalnom fenomenu koji nastaje zbog jednostavnog povećanja broja internetskih usluga, korisničkih zahtjeva i potkapacitiranosti samih tehničkih sustava, zbog čega ISP-ovi interveniraju i sami odlučuju o prioritetima. Neutralnost mreže jednako je bitno pitanje u europskom kontekstu, gdje se već neko vrijeme govori o borbi protiv internetskog piratstva, kontroli medijskih sloboda te općenito regulaciji autorskih prava – sve su to pitanja koja se tiču kontrole nad digitalnim servisima zaduženima za dijeljenje raznih sadržaja.
Ni u Hrvatskoj pitanje neutralnosti mreže nije ostalo netaknuto što se očituje u javnoj raspravi na temu “Internet i neutralnost mreže” na koju je pozvala Hrvatska agencija za poštu i elektroničke komunikacije (HAKOM). Javna rasprava trajala je od 13. siječnja do 28. veljače 2011. godine, a neke od komentara telekomunikacijskih kompanija i zaključke javne rasprave održane u Kući ljudskih prava možete pronaći ovdje.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Demokracija bez participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
ObjavljenoObjavljeno
