Tema Izbor iz tjedna u medijima
Piše: Vatroslav Miloš
Teškom mukom građen međunarodni ugled Republike Hrvatske – koji, barem se tako da iščitati iz institucionalnih reakcija, zastupa uglavnom nogometna reprezentacija – nepovratno je uništen. Naprosto, nakon incidenta u St. Etienneu, nije jasno kako ćemo dalje. Joe Šimunić, ugledni savjetnik uglednog nogometnog selektora Ante Čačića, nije se za to borio, kao niti ugledni savjetnik Zdravko Mamić. Uistinu, ako nam uzmu ugled – što nam preostaje? Mislim na ugled koji skrušeno gradimo još od osamostaljenja. Ugled koji smo se stekli transparentnom pretvorbom i privatizacijom, humanim tretmanom neprijateljskih civila u akciji Oluja, u svijetu jedinstvenim Vatikanskim ugovorima, efikasnim načinom na koji se svojedobno s korupcijom obračunao Ivo Sanader, historijskim referendumom kojim smo kvalitetno organizirali prava LGBTIQ zajednice, kulturnim politikama koje su pohvalili čak i neki Nobelovci, sustavnim radom na izgradnji društva baziranog na rodnoj i spolnoj ravnopravnosti, inkluziji osoba s posebnim potrebama, brigom za okoliš, izuzetno naprednim sustavom znanosti i obrazovanja. Sve to što smo u zadnjih 25 godina gradili, već stoljećima – kako veli predsjednik Sabora Željko Reiner – pokušavaju uništiti naši. Pardon, orjunaši.
Paralelno s festivalom nogometa u Francuskoj, na tamošnjim ulicama traju žestoke borbe protiv prijedloga novog zakona o radu koji, pogađate, poslodavcima olakšava proces otpuštanja te fleksibilno određivanje radnih sati, veću slobodu u smanjivanju plaća i određivanju dopusta, što uključuje i porodiljni dopust.
Iako je Turska još uvijek nominalno sekularna država, vjerska radikalizacija sasvim je uobičajena pojava u posljednjih nekoliko godina, što službena politika često ignorira, a kroz neke mjere, čini se, i potiče. Policija u Istanbulu u nedjelju je gumenim mecima i suzavcem rastjerala povorku transrodnih osoba i to nakon što je stigla i službena zabrana održavanja svih LGBT povorki u “svetom mjesecu Ramazana”. To se odnosi i na Istanbul Pride, najveću takvu povorku u zemljama s muslimanskom većinom, a koji se trebao održati 26. lipnja. Iako u Turskoj homoseksualnost nije zločin, izvještava Reuters, napadi na seksualne i rodne manjine i dalje su rašireni. Samo dva dana ranije, dvadesetak palicama i bocama naoružanih napadača upalo je u malu trgovinu pločama u Istanbulu za vrijeme službenog preslušavanja novog albuma britanske grupe Radiohead A Moon Shaped Pool. Događaj se istoga dana odvijao u nekoliko stotina nezavisnih muzičkih trgovina diljem svijeta, a sama činjenica da su okupljeni stajali na ulici, razgovarali, smijali se i ispijali pivo “tijekom svetog mjeseca Ramazana”, bila je dovoljna da sve to završi u krvi.
Tekst Bahar Mustafe All Cops Are Bastards. Even The Gay Ones izuzetno je polemičan podsjetnik na povijest borbe LGBTIQ zajednice, odnosno eksproprijaciju aktera pobune u Stonewall Innu, ulogu policije i represivnog aparata u gaženju tih prava i depolitizacije tog otpora. “Borbe za društvenu pravdu i oslobođenje”, piše Mustafa, “pod rizikom su asimilacije od strane dominantne ideologije kada se ne bore protiv kapitalizma i opresivnih stuktura koje reproducira” i podsjeća na Marshu P. Johnson, Sylviu Riveru i Stormé DeLarverie, autentične LGBTIQ heroine koje su svoja tijela izlagale policijskim palicama u borbi za svoja i tuđa prava.
“Kolateralne žrtve sanacije klizišta iznad Židovskog groblja u Karlovcu mogli bi postati pokojni sudionici NOB-a koji su vječni mir našli u tamošnjoj spomen-grobnici”, piše Novi list. Među njima je i Herta Turza, 22-godišnja Karlovčanka strijeljana 1941. pod optužbom da je na gradske fasade ispisivala antifašističke parole, a po kojoj je do 1990-ih ime nosila i osnovna škola na Baniji ispred koje je stajala i njena bista. Danas je tamo samo postolje. A uskoro, čini se, više nećemo znati niti gdje su joj kosti.
Green Room novi je film Jeremyja Saulniera. Filmska priča prati punk-bend u usponu koji – nakon što im se u nekoj američkoj zabiti pokvari kombi – pristaje svirati u klubu koji vodi skupina neonacističkih skinheda. Situacija, naravno, neminovno eskalira, a ono što se čine kao usputne ideološke tenzije uskoro prerastaju u borbu za goli život. Jarek Paul Ervin u Inside the Green Room Saulnierov film uzima kao povod za kratku i, naravno, nepotpunu povijest bitaka između lijeve i desne struje u punku kao muzičkom žanru i subkulturnom pokretu.
ObjavljenoObjavljeno
