Tema Piše: Matija Mrakovčić
“Dragi ljudi, hvala vam što ste, umjesto otvaranja Svjetskog prvenstva, odlučili provesti večer s nama, ovdje u Močvari”, tim je riječima zaista nesvakidašnje događanje u klubu na nasipu otvorila Astrid Pavlović. Nasuprot njoj sjedio je Jozef Van Wissem, nizozemski glazbenik s prebivalištem u New Yorku koji je od 2000. godine objavio 12 solo albuma i još toliko u suradnji s drugim glazbenicima. Posljednja je tri kolaborativna albuma snimio s Jimom Jarmuschom, a za orginalnu glazbu za njegov prošlogodišnji Only Lovers Left Alive nagrađen je Zlatnom palmom u Cannesu.
Jozef Van Wissem predaje kolegij naziva Oslobođenje lutnje na Harvardu, Wesleyanu i Mills Collegeu, a njegove skladbe za lutnju, kako se poslije ispostavilo, najtočnije je opisala najava gostovanja: “ova glazba ne zahtijeva od slušatelja koncentraciju, već ga dovodi u stanje koncentriranog slušanja”. Razgovor o Van Wissemovoj glazbi, načinu njezina stvaranja, preferiranju određenih stanja, zvukova, osjeta i misli, razgovor potpuno lišen stvarnosti i sadašnjosti, potpuno neaktualan i politički neodgovoran, bio je sjajan uvod u ostatak večeri koja je pojedinca, zapravo, prepustila samome sebi.
Eksperimentalni film ili filmski eksperiment Partir to Live (2012) čileanskog redatelja Dominga Garcíje-Huidobra, repetitivna je meditacija o stalnom pro(na)lasku istoga, o bezbroj pogleda na jednu scenu, o nebrojeno kadrova koje je moguće snimiti o istome. Od vizualnog su neodvojive Van Wissemove dvije skladbe koje svojim ponavljanjem utvrđuju potpuni nestanak filmskog vremena. Već se na projekciji filma broj posjetitelja u Močvari povećao i dok je Jozef Van Wissem napokon izašao na pozornicu, osvjetljen samo plavim svjetlom i ozvučen jednim mikrofonom, cjelokupni je močvarni prostor već mogao biti u transu.
Zbog svog eksperimentalnog pristupa renesansnim i baroknim glazbenim formama, “cut and paste” tehnici reproduciranja poznatih i nepoznatih skladbi (godine 2006. objavio je album anonimnih solo skladbi za lutnju za vlastitu etiketu Incunabulum), Van Wissemova glazba mješavina je tradicionalne tehnike sviranja i suvremenog, teškog zvuka. Tijekom nastupa, Van Wissem je pokazao iznimnu prisutnost u prostoriji, svjestan svoje publike, a nakon neodređenog vremena, lutnja i njen animator odmaknuli su se od mikrofona i sišli s pozornice. Šećući među ljudima, dozvolivši svakom uhu da čuje zvuk lutnje iz nje same, njih je dvoje nestalo prema šanku, a publika je mogla samo pljeskati.
Koncert, projekciju i razgovor organizirao je Lynx Lynx Music u suradnji s Filmskim večerima u Močvari i ovo je događanje bilo besplatno. Tri dana kasnije, Lynx Lynx je organizirao svoj, kako Bojan Bojkov kaže, zadnji i posljednji koncert.
ObjavljenoObjavljeno
