Tema Izbor iz tjedna u medijima
Piše: Vatroslav Miloš
Brexit, proces izlaska Velike Britanije iz Europske unije koji tek treba započeti, otvorio je grotlo iz kojeg izvire čitava sila ekonomskih i političkih posljedica: vrijednost funte pala je najniže još od 1985. godine, upravljački establišment EU-a zatražio je ekspeditivne pregovore i što skorije razdruživanje, pola laburističkog kabineta u sjeni uručilo je ostavke, a mnogi građani koji su glasali za izlazak sada šokirano tvrde da nisi bili sasvim svjesni što čine, pitajući se pritom: što je, kvragu, uopće Europska unija? I iako se govori o tome da bi Škotska u svom parlamentu mogla blokirati eventualnu odluku o pokretanju članka 50. Lisabonskog ugovora te mnogi još uvijek gaje nadu da postoje različite interpretacije posljedica ovog referenduma, britanski su građani svoju volju izrekli. A građani su za izlazak iz EU-a glasali, tako se među ostalim da iščitati iz teksta Thoughts on the sociology of Brexit Willa Daviesa, jer do njih nisu dopirale činjenice. Iz jednostavnog razloga što naš svijet, veli Davies, više nije svijet činjenica već svijet podataka koje svatko može istraživati, vizualizirati, analizirati i interpretirati kako želi. A podaci su u kampanji za izlazak govorili da Britanija svakoga tjedna prosječno u blagajnu EU-a uplaćuje 350 milijuna funti i da će se taj novac preusmjeriti u posrnuli Nacionalni zdravstveni sustav. Taj podatak je točan, ali samo ako u potpunosti ignoriramo činjenicu da ne postoji nikakva garancija da će se to uistinu i desiti.
Hrvatski zavod za zapošljavanje objavio je da “privremeno ukida mjere aktivne politike zapošljavanja”. U 2016. godini ukidaju se tako potpore za zapošljavanje, potpore za samozapošljavanje, potpore za usavršavanje, stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa te javni radovi. A da tih potpora nije bilo, specifično potpore za samozapošljavanje, Šibenik bi i dalje bio bez trgovine s pločama i CD-ima. Branko Polegubić, bivši radnik u šibenskom Dallas Music Shopu, od HZZ-a je dobio 25 tisuća kuna i svoju Butigu, koja trenutno broji nekoliko tisuća CD-a i stotinjak vinila, opremio računalnom i drugom tehnikom. “Trenutno sam jedini u gradu kod kojeg možete kupiti ploče”, ističe Polegubić za Šibenik.in i dodaje: “Ovo je poduzetnički posao, ali sve svoje mušterije dobro znam, svrate oni i na čašicu razgovora o glazbi tako da ovaj posao odiše nekim obiteljskim štihom. Zato sam dućan i nazvao ‘Butiga’, riječ je o imenu koje odiše intimnom atmosferom”.
Sada kad je europska avantura hrvatske nogometne reprezentacije završena, vrijeme je za povratak u stvarnost. Ivana Horvatek i Ana Gavranić za Fairpress su istražile kako su lokalni mediji reagirali na nerede u St. Etienneu, a za mišljenje su se obratile sportskim novinarima Juri Ozmecu, Dariju Dalmaciji, Alenu Lisičkom, Aleksandru Holigi i Jeleni Bagarić. Za Ozmeca, inače predsjednika Hrvatskog zbora sportskih novinara, karakteristično za fah koji predstavlja, stvari su prilično jednostavne: nikakve medijske panike tu nije bilo, barem ne u medijima koje on prati, ali nije propustio spomenuti da “postoje određeni novinari, mahom navijači jednoga kluba s juga, koji silom žele relativizirati i umanjiti krivnju budalaša koji su osramotili Hrvatsku, silom ju pokušavajući izjednačiti s odgovornošću pojedinaca unutar HNS-a”. Dalmacija, novinar Indexa, osudio je one koji su bacili baklje na teren i uzrokovali prekid utakmice, ali i one koje su se s njima na tribinama obračunali: “Žalosno je što pojedini mediji, a uključujući i Hrvatski nogometni savez, nisu osudili nasilje na tribinama nego su isto prikazali kao ‘otpor’ navijača. Nasilju nije mjesto u sportu i kada govorimo o nasilju ne postoji prava strana”. Holiga, lucidan sportski komentator koji osim s domaćim Telegramom surađuje i britanskim Guardianom i američkim ESPN-om, izvještavanje medija kritizirao je kao “sramotno, patetično i neodgovorno širenje moralne panike te sustavno demoniziranje pojedinaca i cijelih skupina ljudi za koje nije dokazano da s izgredom imaju ikakve veze”. U komentaru nakon ispadanja Hrvatske s EP-a, šireći pritom kontekstualno polje na “hrvatsku nogometnu kulturu”, Holiga piše: “Ta kultura su ubojice, krupni kriminalci i sitni lopovi u svečanim ložama i nogometnim strukturama, ona su patetični i poslušnički mainstream mediji, ustaše, klošari i džiberi koji plešu na Thompsona i na Užičko kolo. Joe Šimunić koji se telefonom javlja u Bujicu Bate Bujanca, predsjednica i zagrebački gradonačelnik koji zajedno u kockicama gledaju tekmu repke, politički analitičari koji tvrde da je ‘pobjeda nad Španjolskom negacija Milanovićeve politike’ i svi oni koji višegodišnji trud i rad hrvatskih nogometaša – jedinih koji ‘zaslužuju’ više, ali to ne dobivaju – žele prisvojiti u vlastite interesne, ekonomske ili kvazipolitičke svrhe”.
U Zagrebu je, u sklopu muzičkog festivala INmusic, nastupila PJ Harvey. Umjesto standardnog festivalskog repertoara provjerenih hitova, Harvey je nastup estetički plela oko svoja posljednja dva albuma, Let England Shake i The Hope Six Demolition Project, uz tek pokoji bljesak iz dalje povijesti uzbudljive muzičke karijere. “Iako je nekima ovo možda bio suviše mračan, pa čak i komoran nastup za veliku festivalsku pozornicu”, piše Ivna Franić za Vox Feminae, “činilo se da je većina više nego voljna s povjerenjem se prepustiti PJ Harvey i njenoj moćnoj viziji live nastupa koji ruši kako žanrovske barijere tako i kontekstualne konvencije. Kraj označava kazališni grupni naklon lišen isticanja glavne uloge. PJ Harvey i muškarci u crnom diskretno se povlače s pozornice ostavljajući uživljenu publiku ukopanom na mjestu, duboko u vlastitim mislima”.
Talijanski kompozitor i pijanist Ludovico Einaudi u suradnji s Greenpeaceom izveo je svoju Elegiju za Arktik plutajući na bini usred Arktičkog oceana. Ovom se akcijom željelo ukazati na ono što znanstvenici već neko vrijeme upozoravaju: Arktik se topi mnogo brže nego što je do sada predviđano. Koliko je situacija zapravo dramatična vidjet ćete na snimci Einaudijeve polarne izvedbe.
ObjavljenoObjavljeno
