Blic Piše: Martina Domladovac
Namjerno uništavanje kulturnih i vjerskih objekata velikih razmjera na prostoru Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Kosova tijekom ratova od 1991. do 1999. godine, najgori je primer razaranja kulturne baštine u Europi od Drugog svjetskog rata, koje je Vijeće Europe još 1993. godine opisalo kao “kulturnu katastrofu u srcu Europe”. Svijet je osudio uništavanje kulturnog nasljeđa, posebno u urbanim sredinama, no do najvećeg razaranja došlo je upravo u velikim dijelovima ruralnih područja. To gotovo nikad nije bila kolateralna šteta, odnosno nuspojava vojnog djelovanja, jer napadi na kulturne i vjerske objekte u većini su slučajeva izvedeni ciljano, sistemski i daleko od linije fronta. Bosna i Hercegovina posebno je teško pogođena, pogotovo njena otomanska i islamska baština, a u gradovima kao što su Sarajevo i Mostar cilj napada bile su prvenstveno građevine koje su simbolizirale multikulturalnost ove zemlje.
Prema Konvenciji o zaštiti kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba iz 1954. godine, kulturni objekti pod posebnom su zakonskom zaštitom u vrijeme rata, no unatoč tome, kao što smo vidjeli i iz nedavnih primjera Sirije i Iraka, te se konvencije rijetko poštuju. Međunarodno humanitarno pravo stoga je proširilo osnovu za zaštitu kulturnih dobara kompleksnijim razlozima kao što su pravo naroda da uživa u svojoj kulturnoj baštini te uvažavanje veze između kulturne baštine i identiteta. Uspostavljajući pravne presedane Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) odigrao je ključnu ulogu jer je podignutim optužnicama i donesenim presudama postepeno utvrđivano da uništavanje objekata koji simboliziraju identitet određene skupine predstavlja jedan od oblika progona i zločin protiv čovječnosti, piše Helen Walasek, autorica knjige Bosna i razaranje kulturnog nasleđa (Ashgate 2015). U slučaju Hrvatske, jedini takav incident za koji je nekome suđeno pred MKSJ-om granatiranje je dubrovačkog Starog grada, koji je na popisu svjetske baštine UNESCO-a, no do sada još nitko nije procesuiran za uništavanje kulturne baštine u Vukovaru, kao ni za mnoge napade na rimokatoličke i srpske pravoslavne crkve tijekom rata u Hrvatskoj.
SENSE–Centar za tranzicijsku pravdu stoga je kreirao interaktivni narativ Zatiranje istorije i sjećanja, čija će se promocija održati 16. studenog u Muzeju Mimara. Narativ detaljno prikazuje kako su teški zločini nad kulturnim, povijesnim i vjerskim nasljeđem, počinjeni tijekom ratova devedesetih godina na ovom području, istraženi, rekonstruirani i procesuirani, a posebno poglavlje posvećeno je brojnim vjerskim i kulturnim spomenicima za čije razaranje do sada nitko nije odgovarao. Slično kao i interaktivni narativ Srebrenica: genocid u osam činova koji su SENSE i Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću predstavili u srpnju povodom 21. godišnjice stradanja srebreničkih muškaraca i dječaka, Zatiranje istorije i sjećanja sadrži bogatu bazu dokumenata korištenih na haškim suđenjima, kao i audio i video materijale prikazane pred MKSJ-om.
Interaktivni web narativ sa svim dostupnim dokumentima potražite ovdje.
ObjavljenoObjavljeno
