Kritika Izbor iz tjedna u medijima
Piše: Vatroslav Miloš
Sabor je raspušten, a s njime i javna retorika onih koji bi se u novi saziv rado ponovno upustili. Službeno je predizborno vrijeme, kočnice su otpuštene, a stranački se kadar na konvenciji SDP-a održanoj 26. rujna odlično zabavljao direktno se slizavši s dijelom biračkog tijela tradicionalno priklonjenim HDZ-u. Milanovićevo dezorijentirano skandiranje “Hrvatska, Hrvatska!” nastavak je karnevala apsurda kojem ćemo svjedočiti u procesu tog grčevitog pokušaja ostanka na vlasti, čiji će režiser u sjeni ostati Tomislav Karamarko. Nakon “Zračne luke Franjo Tuđman” dočekali smo i prijedlog za “Trg dr. Franje Tuđmana” i to ni manje ni više nego na mjestu Trga sv. Marka. I to glavinjanje kroz lošije lokalne političke običaje, čini se, jedino je što ćemo vidjeti od konkretnog programa koji bi nas trebao uvjeriti da “Hrvatska raste”. Osim ako, naravno, ne uzmemo u obzir da Hrvatska raste tek figuralno, u našim srcima i mislima, s nostalgičnim patosom na tisućljetne težnje naših proverbijalnih predaka. Baš onako kako je to Franjo Tuđman za većinu nas i zamislio.
Otprilike istovremeno, točnije dan prije raspuštanja parlamenta, Ustavni je sud donio nekoliko, blago rečeno, dubioznih odluka. “Ustavni sud danas je de facto ukinuo kvote na izbornim listama političkih stranaka budući da je svaki oblik sankcija za neispunjavanje kvote od 40 posto podzastupljenog spola od danas nepostojeći”, piše Ana Brakus za Libelu. Također, ukinute su odredba po kojoj bi stranke i nezavisne liste za kandidaturu morale skupiti po 1500 potpisa birača te odredba po kojoj se za zastupnike ne bi smjeli kandidirati osuđeni za zlouporabu položaja i ovlasti, što je Peđa Grbin, kao i vrijeme donošenja odluke, nazvao “bezobrazlukom”. Zanimljivo je da je ovaj prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom podnijela marginalna Hrvatska stranka žena, što pak na Libeli smatraju izdajom feminizma. Na čitavu situaciju reagirao je i GONG.
Što da se radi s nogometom u vrijeme privatizacije, neofašizma i korupcije? Jednako kao domaće, i svjetske nogometne strukture muče gotovo isti problemi. Sepp Blatter, nominalno šef FIFA-e od 1998., ali ključan igrač u organizaciji od 1975. godine – jedan je od najvećih sumnjivaca u strukturama koje upravljaju sportom na svjetskoj razini. Problem je, barem do sada, bio u tome što se ništa od toga za što ga se sumnjičilo nije moglo dokazati. Kako izvještava BBC, švicarsko je pravosuđe pokrenulo krivični postupak protiv Blattera kojega se sumnjiči za potpisivanje štetnih ugovora i koruptivne radnje, u što je upleten i Michel Platini, nekadašnji francuski golgeter i sadašnji direktor UEFA-e. Što se Hrvatske tiče, nakon ustoličenja Mamićeva “čovjeka s terena” Davora Šukera na mjesto predsjednika HNS-a, službeno je došlo i do ustoličenja Mamićeva “čovjeka s klupe” Ante Čačića na mjesto poglavnika, pardon, izbornika nogometne reprezentacije, i Josipa Šimunića na mjesto jednog od doglavnika, pardon, člana glavnog stana, pardon, stručnog stožera zaduženog za motivaciju nogometne reprezentacije. Sve to smo doznali na konferenciji za štampu održanoj u pivnici. Kao da sve to pametnome nije dosta, iz HNS-a su odlučili da će jednom mediju, odnosno njegovim novinarima poimence, odalamiti jedan selektivni silenzio stampa. Reakciju Hrvatskog novinarskog društva možete čitati ovdje.
S druge strane Atlantika, jedan je mladi biznismen javnosti održao žovijalnu lekciju iz neoliberalnog kapitalizma. Martin Shkreli, direktor “start-upa” Turing Pharmaceuticals, vlasnika distrubucijskih prava na Daraprim (generički pirimetamin, dostupan od 1953.) za sjevernoameričko tržište, dignuo je cijenu tog lijeka s 13,50 na 750 dolara. Takva odluka odjek je trenda “poslovnih strategija”, piše New York Times, “kupovanja starih, zanemarenih lijekova i pretvaranja ih u skupe, specijalne lijekove”. Pirimetamin se pretežno koristi pri liječenju toksoplazmoze, parazitske infekcije koja napada dojenčad, te bolesti imunosnog sustava.
EPH je prošloga tjedna u barem dva navrata pokazao kako mizoginija naše medijske stvarnosti nema granica. Lijepe žene prolaze kroz jad naslov je kojim je uredništvo Slobodne Dalmacije opremilo “foto-priču” o “Sirijkama, Irankama, Afganistankama” koje je “nevolja nagnala na drugi marš”, a koje, i u tim uvjetima, uspijevaju “zabljesnuti ljepotom koja zapanji i znalce i laike”, dok je “kazališni kritičar” Tomislav Čadež u Jutarnjem listu objavio uistinu degutantan članak naslovljen Kako šefica Yahooa može brinuti o tvrtki ako se ne brine ni o svojoj djeci?, o čemu se kratkim komentarom očitovalo uredništvo Mufa. Istovremeno, slavimo dvadesetu godišnjicu djelovanja hrvatskog Centra za ženske studije, organizaciji koja je “značajno pridonijela demokratizaciji zemlje”, ali čiji obrazovni program jedini u regiji nije ušao u sustav na formalnoj razini.
Za kraj, predlažemo da uronite u Arhiv pokretnih slika Škotske nacionalne knjižnice koji sadrži preko 1700 filmova, odnosno filmskih vijesti, obrazovnih filmova, filmskih magazina, dokumentaraca, eksperimentalnih filmova. Sight and Sound posebno ističe filmove Margaret Tait, škotske pjesnikinje i prečesto zaboravljane filmske pionirke, iz čijeg je opusa, s naglaskom na These Walls iz 1974. godine, besplatno dostupno čak 28 filmova.
Objavljeno
