Tema Izbor iz tjedna u medijima
Piše: Vatroslav Miloš
Postoji glasina koja kaže da studenti na katedri za ustavno pravo, kada ulaze ulaze u osnove državnih uređenja demokratskih društava, uče da ona mogu biti parlamentarne i predsjedničke demokracije, ustavno-parlamentarne monarhije te, na kraju, Bosna i Hercegovina. Međunarodna politička drama, u kojoj praktički čitav državni vrh jedne države – Hrvatske – vrši pritisak na institucije druge države – Bosne i Hercegovine – zvuči kao šala, barem ako u obzir uzimamo da su obje međunarodno priznate, suverene, demokratske i na vladavini prava ustanovljene republike. Na stranu sad to što veleposlanica jedne od tih država – BiH – postaje zastupnica druge od država – Hrvatske – u Europskom parlamentu, nije sad o tome riječ, sve bi to i dalje izgledalo kao satirični kasnonoćni televizijski program, da u pitanju nisu žrtve rata i procesuiranje onih za njih odgovornih. Uhićeni su, dakle, pripadnici HVO-a s područja Orašja koji se sumnjiče za ratni zločin. Krivnja im se tek mora dokazati, no to nije spriječilo čitav niz upitnih reakcija samog vrha Republike Hrvatske, braniteljskih udruga, raznih medijskih mešetara kojima – osim deklarativno – očito ne odgovara da se zločini istraže i procesuiraju. “Pokušavajući spriječiti procesuiranje zločina koji su se dogodili na području Orašja”, piše Ladislav Tomičić u Novom listu, “hrvatski politički vrh opet nastoji prikriti ulogu Hrvatske u ratu u Bosni i Hercegovini, a usput sabotira i druge procese u slučaju ratnih zločina, kao što je proces istrage zločina – ubojstva 186 srpskih civila – koji se dogodio u Mrkonjiću za vrijeme vojne akcije Južni potez, u kojoj je jedan od zapovjednika bio aktualni ministar obrane Damir Krstičević”.
Istovremeno, infomacija o tome što se u individualnim slučajevima na tom području događalo, kako piše Boris Pavelić, ne manjka: “Još prije šest godina, Tužiteljstvo BiH optužilo je Peru Vincetića zvanog Konj, ratnog zapovjednika Vojne policije 106. oraške brigade HVO-a, pod optužbom da je, uz ostalo, ‘osobno sudjelovao u brutalnom mučenju i usmrćivanju više zatočenih civila srpske nacionalnosti, izazivanju patnje te tjelesne i duševne boli zatočenih civila i ratnih zarobljenika’. Optužnica je kasnije proširena optužbom da je Vincetić silovao i žene. Ti su navodi u travnju 2012. i javno potvrđeni, kada je novinar Drago Hedl u Jutarnjem listu objavio ispovijest Vincetićeve žrtve Tünde Benković koja je, u dogovoru sa suprugom, sama odlučila objaviti što joj se dogodilo”. Tünde Benković naizmjence su silovali spomenuti Vincetić i “drugi vojni policajac, koji se zvao Mato“, no – unatoč činjenici da se Vincetić navodno skriva u Hrvatskoj – to očito nije zločin koji treba procesuirati i kazniti. Žene žrtve nasilja, a posebice ratnog nasilja, uvijek su višestruko traumatizirane; fizički, mentalno, emocionalno, a potom i institucionalno, medijski i društveno. Odnosno, kako je rekla zaštićena svjedokinja na suđenju Mati Baotiću, optuženom za ratne zločine u Donjoj Mahali kod Orašja: “Muž me odmah ostavio kada je čuo šta se desilo. Žalosno je, znam, ali nije mogao podnijeti da su me silovali”.
U borbi protiv rata i nasilja – koji su uvijek odjeci patrijarhata i uvijek idu ruku pod ruku s mizoginijom – knjige se naizgled čine kao neprikladno oružje, ali i pomaci koji se čine beznačajnima nešto znače i nešto mijenjanju. U obrazovanju je uvijek ključ, moglo bi se optimistično reći. Jedno od kapitalnih djela feminističke literature, Drugi spol Simone de Beauvoir, svoje je posljednje izdanje na ovim prostorima imalo 1982. godine u prijevodu Zorice Milosavljević i Mirjane Vukmirović, a sada je za Nakladu Ljevak, u prijevodu Mirne Šimat, izašlo novo izdanje. Šimat je svoju “borbu s prijevodom” izložila u intervjuu za Zarez koji srećom još uvijek, unatoč zaustavljenoj tiskanoj inačici, ima onu elektroničku: “Za knjigu pisanu 1949., Drugi spol i dalje djeluje iznimno aktualno. Cijelo poglavlje o majčinstvu je nevjerojatno. Osim što je sjajno pisano, argumentirano i elaborirano, ono je i iznimno empatično – tamo vidimo da je slika de Beauvoir kao ‘žene-zmaja’, neosjetljive i muškobanjaste militantkinje, isfabricirana. Pogledajmo samo što se događa u Poljskoj, a bojim se da ni Hrvatska nije daleko… De Beauvoir je sedamdesetih godina zajedno s grupom slavnih Francuskinja, u obliku otvorenog pisma potpisala priznanje da je izvršila abortus. Posrijedi su bile slavne glumice, pjevačice, spisateljice… Možemo li zamisliti da se takav popis pojavi u današnjoj Hrvatskoj?”. Također, na ovu se priču nadovezuje i ona o formalnom i neformalnom feminističkom obrazovanju, ali i o problemima kurikularne reforme i obrazovanja općenito, o čemu je Karolina Hrga za Slobodni Filozofski razgovarala s Andrejom Gregorinom iz Centra za ženske studije.
U podzemlje Srbije, odnosno u tamošnje rudnike zaputila se fotografkinja Marija Đoković i tijekom pet mjeseci dokumentirala rudarke u njihovim radnim okruženjima u Boru, Senjskom Rudniku, Resavici i u rudniku na planini Rudnik kod Gornjeg Milanovca. Željela je, kako sama kaže, razbiti rodne stereotipe o striktnoj podjeli muška i ženska zanimanja i prikazati da “obavljaju poslove u svim prostorima u okviru rudnika” i “dele sudbinu svih rudara”.
Ivna Franić za Vox Feminae popratila je nastup Swansa u zagrebačkoj Tvornici. Osim što nije, jer tekst je, srećom, gotovo u cijelosti posvetila nastupu “predgrupe”, švedskoj glazbenici Anni von Hauswollff. “Isto kao što početak nastupa nije odmah odao njegov puni intenzitet”, piše Franić, “tako ni studijske snimke autorice nisu nužno obećavale ovako sjajan nastup. Posebice se to odnosi na njene rane albume koji na prvi dojam djeluju bliži stvaralaštvu izvođačica poput Tori Amos; tek vrlo dobri The Miraculous iz 2015. daje naslutiti snažan potencijal izvedbe uživo. Ono što je von Hausswolff pružila u Tvornici bilo je, međutim, mnogo više od zadovoljavajuće realizacije tog potencijala. I bez spektakularnih orgulja korištenih na tom albumu, live nastup je paradoskalno imao još moćniji učinak, ostavljajući u konačnici sasvim drugačiji dojam od glazbe s albuma. Priča se da von Hausswolff sljedeće godine izdaje novi album – sudeći prema koncertu, vrlo je izvjesno da će joj to biti najbolji do sada”.
Visoki sud Engleske i Walesa odlučio je da je tamošnja vlada nema pravo temeljem kraljevskog prerogativa samostalno aktivirati članak 50 Ugovora o Europskoj uniji koji predviđa razdruživanje zemljama potpisnica tog ugovora. To znači da će se, prema sadašnjoj odluci, o pokretanju postupka razdruživanja Velike Britanije i EU odlučivati u britanskom parlamentu, odnosno da će se to razdruživanje odvijati bitno drugačije negoli su to priželjkivali tvrdolinijaši te, također, kako su se nadali oni proeuropski orijentirani, da bi volja naroda iskazana na referendumu mogla biti poništena. Otočki su se mediji – prvenstveno oni, eufemistički rečeno, konzervativni – raspametili do te mjere da su suce Visokog suda koji su ovakvu odluku donijeli etiketirali “neprijateljima naroda”.
ObjavljenoObjavljeno
