Tema Izbor iz tjedna u medijima
Piše: Vatroslav Miloš
U Hrvatskoj je protekloga tjedna zabilježeno više od 60 slučajeva oboljelih od ospica. O populaciji koja odbija cijepivo riječka pedijatrica dr. Jasna Žirovnik kaže: “Među njima ima i visokoobrazovanih, no više od obrazovanja kao zajedničku karakteristiku primjećujem nepovjerenje prema zdravstvenom sustavu, a beskonačno povjerenje prema svemu ostalom, primjerice, internetskim forumima, tiskanim medijima ili mišljenju osoba koje nisu zdravstvene struke”.
Histerija u svjetskim i domaćim medijima prouzrokovana dolaskom Sirize na vlast u Grčkoj ulazi u svoj drugi tjedan. Nervoza posebno raste na spomen imena tamošnjeg “radikalnog” ministra financija, Janisa Varufakisa. Srećom pa se neki, poput Mislava Žitka, bave analizom činjenica, a ne paničnih kvaziinterpretacija financijskih časopisa: “Samo bi se u pogledu znanstvenog rada Varufakisa moglo metaforički opisati kao opasnog marksista. Naime, Varufakisova profesionalna karijera vezana je uz akademski rad gdje se dugi niz godina bavio ekonomskim istraživanjima u kojima je ispitivao sadržaj i doseg ortodoksne ekonomske teorije. Nakon završenog studija matematike, Varufakis se okrenuo ekonomiji, posebice primjeni teorije igara na ekonomske probleme. U mnogobrojnim knjigama i člancima Varufakis teorijski i metodološki pokazuje nekoherentnost i bespredmetnost suvremene ortodoksne ekonomike koja, prema njegovom mišljenju, ima primarno funkciju ideološke legitimacije tržišta i tržišnih rješenja”.
“Branitelji iz Savske prijete državnim institucijama, Glavaš mitinguje, policija u Splitu pod okriljem mraka skida natpis “Za dom spremni”, HDZ širi govor mržnje… jesmo li na pragu novog buđenja zla? Je li Kukuriku koalicija nešto propustila napraviti po pitanju revivala ultradesnice? Možemo li očekivati daljnju desnu radikalizaciju javnog prostora?”, stoji u uvodu ankete koju je H-alter proveo među “uglednim intelektualcima, aktivistima i novinarima” poput Vesne Teršelić, Tvrtka Jakovine, Sanje Sarnavke, Gordana Bosanca, Tončija Kursara, Siniše Labrovića i Borisa Dežulovića.
Doprinos Ursule K. Le Guin u rušenju žanrovske standardiziranosti suvremene znanstvene fantastike i fantasyja, odnosno spekulativne fikcije je nemjerljiv, kao i njezin esejistički i kritički doprinos promišljanju književnosti općenito. Stojeći čvrsto na poziciji demokratskog socijalizma, Le Guin piše uvodnik u zbirku eseja Murrayja Bookchina The Next Revolution: Popular Assemblies and the Promise of Direct Democracy koji ovih dana izlazi u nakladi Verso Booksa. Dio toga uvodnika, urednički naslovljen kao “Ursula K. Le Guin on the Future of the Left”, možete pročitati na stranicama internetskog časopisa Motherboard.
U emisiji Stvarnost prostora autorice Vesne Vuković prošlog je tjedna gostovala arhitektica i aktivistkinja Iva Marčetić, a razgovalo se, ugrubo, o “mogućnostima politizacije pitanja stanovanja”. Marčetić redovito u nezavisnim medijima objavljuje članke posvećene politikama stanovanja te prostornih i političkih odnosa u gradu, a od 2014. zaposlena je u udruzi Pravo na grad. Sminku razgovora možete poslušati ovdje.
John Carpenter svojim je radom definirao određene estetičke obrasce u filmskoj umjetnosti. Napad na policijsku stanicu, Stvor, Noć vještica, Magla, Bijeg iz New Yorka, Oni žive! stizali su na naša područja na isluženim 35-milimetarskim kopijama, istrošenim VHS izdanjima i u noćnom televizijskom programu, a ono vizualno uvijek je bilo dodatno istaknuto neobično prijetećim sintetičkim ritmovima i disonantnim orkestracijama koje bi palile semiotičku žaruljicu za opasnost koja vreba, za napetost koja slijedi. Autor gotovo svih tih skladbi bio je sam Carpenter, a ovih dana za nezavisnu izdavačku kuću Sacred Bones izdaje Lost Themes, glazbu za filmove koji još nisu snimljeni. Istovremeno, u katalogu Sacred Bonesa se mogu naći i reizdanja njegovih originalnih skladbi upravo za Napad na policijsku stanicu, Princa tame, Noć vještica III i Oni žive! Vortex, jednu od skladbi koja se nalazi na Lost Themes, možete poslušati ovdje.
Foto-esej Amosa Chapplea (kojeg tekstom prati Nick Kirkpatrick) o “najhladnijem mjestu na Zemlji” iz Washington Posta iznimno se dobro slaže s trenutnim meteorološkim prilikama u zemlji. Ojmjakon u Sibiru, uz prosječne temperature od -50 stupnjeva Celzijusa, najhladnije je naseljeno mjesto na svijetu, a osim što svjetla ima tek nešto više od tri sata dnevno, Ojmjakon je i prilično odsječen od svijeta: od Jakutska, glavnoga grada istoimene ruske republike, udaljen je više od 1000 kilometara.
Objavljeno
