Bolest na Bosporu

Izbor iz tjedna u medijima

Piše: Vatroslav Miloš

Što se uistinu dogodilo s noći s petka na subotu u Turskoj možemo tek nagađati. Izvještaji s terena su takvi da je teško ne povjerovati u ono što bismo inače otpisivali kao proizvod popularne holivudske špijunske scenaristike. Jednostavno, obavještajni i logistički resursi druge najopremljenije vojne sile u NATO-u teško da bi tako zakazali u slučaju pomno planirane akcije, a nameće se i pitanje detalja i brojke posmicanih u epilogu navodnog puča. Ono što znamo jest da je neposredno nakon državnog udara uhićeno gotovo 3000 pučista, od generala i pukovnika do običnih vojnika, te oko 3000 sudaca i tužitelja, među kojima je i sudac Ustavnog suda Alparslan Altan. Službeni antagonist u priči je Fethullah Gülen, nekadašnji Erdoğanov intimus, a sada formalno tek duhovni vođa pokreta poznatog kao Hizmet u samonametnutom egzilu u SAD-u, koji pak niječe povezanost s “propalim udarom”. Narodu Turske, koji je Erdoğan u noći puča pozvao da izađe na ulice, ovo nije prvo takvo događanje: od 1960. naovamo ovo je peti državni udar, sve ih je izvela vojska čiji su časnici do ustavnih promjena 2010. godine imali imunitet u slučaju puča, a posljednji je jedini koji nije izveden do kraja. Sve to upućuje na pripremljeni krvavi igrokaz koji Recepu Tayyipu Erdoğanu sada krči put prema otvorenoj autokraciji, daljnjem kršenju ljudskih prava, kontroli građanskog društva, razaranju političke opozicije, ograničavanju medijskih sloboda i daljnjoj islamizaciji moćne republike. 

I dok se Francuska oporavlja od još jednog terorističkog napada, Washington Post objavljuje analizu “geografije terora”. Komparativni su to statistički podaci o terorističkim napadima počinjenim u Europi i Amerikama s jedne, te u Aziji i Africi i na Bliskom Istoku s druge strane. Od 1. siječnja 2015 do danas s jedne strane imamo 658 mrtvih, a s druge – 28 031. Krajem lipnja i početkom srpnja ove godine, u razmaku od samo nekoliko dana, napadači tzv. Islamske države u Istanbulu, Dhaki i Bagdadu ubili su preko 350 ljudi. 

Vlada koja je određivanjem datuma izbora konačno ušla u tehnički mandat, prošloga je tjedna u javno savjetovanje uputila donošenje Uredbe kojom bi se promijenio Zakon o HRT-u i sadašnjem v.d. ravnatelju Siniši Kovačiću mandat produljila sa zakonskih šest na 12 mjeseci. Nadzorni je odbor HRT-a pak danas donio odluku o poništenju javnog natječaja za imenovanje glavnog ravnatelja HRT-a, objavljenog u Narodnim novinama 21. lipnja 2016. te donio odluku da će od Trgovačkog suda u Zagrebu zatražiti postavljanja privremenog upravitelja HRT-a kada Kovačiću 4. rujna, tjedan dana prije izbora, istekne mandat. Hrvatsko novinarsko društvo osudilo je pak potez Vlade kao “pokušaj da se sačuva postojeće stanje na HRT-u do parlamentarnih izbora, pa i mjesecima nakon njih, kako bi se već i do sada učinjena ogromna kadrovska i programska šteta dodatno uvećala, što je besramna zloupotreba političke moći na štetu hrvatskih građana”.

“Rušenje kreditnog rejtinga države, rušenje kurikularne reforme, uništavanje javnih i neprofitnih medija, privatizacija Končara i drugih poduzeća, desetkovanje civilnog društva, poskupljenje zdravstvenog osiguranja i hitne pomoći, gašenje mjera za zapošljavanje mladih – sve su to rezultati vlade koja je bila uspješna jedino u destrukciji građanskog društva”, odnosno rezime svega što smo doživjeli od vlade Tihomira Oreškovića i njegove horor-svite doživjeli u posljednjih šest mjeseci čitajte u tekstu Hrvoja Šimičevića u tjedniku Novosti.

Stephen Orgel svoj je akademski rad posvetio političkim, povijesnim i društvenim problemima renesansne književnosti i kulture, obol je dao i novohistoričkim tendencijama u humanistici, a njegova posljednja knjiga The Reader in the Book – naslovom parafrazirajući Ecovog Lector in fabula – ulazi u živahno, multidisciplinarno područje povijesti knjige kao materijalnog objekta i kulturnog artefakta u socijalnoj interakciji. Specifično, Orgel se bavi poviješću čitanja kao prakse, odnosno interpretacije i aproprijacije teksta, u ovom slučaju, što i sugerira podnaslov A Study of Spaces and Traces – marginama i drugim prazninama na stranici knjige. Od maestralne studije Carla Ginzburga Sir i crvi: kozmos jednog mlinara iz 16. stoljeća do nezaobilazne The Intellectual Life of the British Working Classes Jonathana Rosea, imali smo priliku što se dešava s tekstom u rukama onih u sukobu s dominantnim ideologijama, a sada s onime što su na margine i u prazne prostore knjige – komentirajući Terencijeve komedije ili Shakespeareova Machbetha – vlastitom rukom upisivali obični čitatelji. Vrijedi spomenuti da je krajem prošle godine izašao i odličan Uvod u povijest knjige profesora na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta Davida Šporera, a sve one koje zanima kako su točno funkcionirali Gutenbergov pomični slog i preša, instrument koji je transformirao svijet – mogu to saznati u kratkom video-prilogu na nastavku članka.