Tema Werner Nekes počeo se baviti s filmom nakon studija lingvistike i psihologije. Ideja mu je bila osloboditi film naracije i organizirati s obzirom na vremenske jedinice i strukturalne sisteme. U tu svrhu definirao je film kao prostor između dva kadra tj. rad kojeg mozak mora napraviti da bi spojio dva kadra. Uveo je i pojam “kine” kao najmanju filmsku jedinicu. Postao je poznat nakon što njegovi strukturalni filmski eksperimenti Jüm-Jüm, Gurtrug Nr.1 i Gurtrug Nr.2 nisu primljeni na festival u Oberhausenu 1967. godine. To ga je motiviralo da osnuje vlastiti kontrafestival, a kasnije i organizaciju filmaša Hamburg cooperative.
Nadolazećih godina snimio je stotinjak kratkih i dugih filmova, uglavnom sa 16mm kamerom, u kojima je dalje razvijao svoju radikalnu estetiku, a paralelno je putovao svijetom držeći seminare i predavanja o filmskoj teoriji. Iako često neshvaćeni, njegovi filmovi izazvali su hvalospjeve legendi eksperimentalnog filma kao što su Stan Brakhage i Norman McLaren, što je dovelo do toga da su Nekesove retrospektive organizirane su na najvećim svjetskim festivalima i muzejima, ukljućujući njujoršku MOMA-u i Documentu u Kasselu.
Osim po redateljskom, Werner Nekes poznat je i po svom arhivističkom radu. Naime, on je dugogodišnji sakupljač i vlasnik jedne od najvećih zbirki predfilmskih naprava na svijetu. O petsto godina predfilmskih eksperimenata, koji uključuju razne camere obscure i peep-show iz 17. stoljeća, snimio je i izuzetno hvaljenu seriju dokumentarno-edukativnih filmova Media Magica.
Werner Nekes osobno će otvoriti program kratkih filmova kina Tuškanac, 8. travnja, gdje će biti prikazano šest naslova koji se protežu kroz petnaest godina autorova stvaralaštva, od 1966. do 1981. godine. Jüm-Jüm, dobitnik nagrade njemačkih filmskih kritičara za najbolji njemački kratki film 1970, šarena je ritmička igra ogromnog nacrtanog penisa i djevojke na ljuljački koja se poigrava s gledateljevom percepcijom. Tu je i Gurtrug Nr. 1 kojeg je Stan Brakhage nazvao “prvim evropskim filmom koji mu se sviđa nakon onih Petera Kubelke”. Bit će prikazan i meditativni eksperiment sa svjetlom, prostorom, teksturom i sjećanjem Hynningen, koji je dobio njemačku inačicu Oscara za najbolji kratki film 1975.
Za kraj, tu je Beuys, u kojem najprovokativniji stvaratelj poslijeratne Njemačke, legendarni Joseph Beuys, snimljen kao “kinetička skulptura” objašnjava svoj pogled na umjetnost. Film je osvojio nagradu njemačkih filmskih kritičara za najbolji kratki film 1981. Nekes će predstaviti svoje najpoznatije dugometražno djelo Uliisses, koje je 1982. dobilo nagradu za film godine na prestižnom London Film Festivalu, a proglašeno i je najboljim njemačkim filmom 1983. od strane tamošnjih filmskih kritičara. Uliisses je jedinstveni filmski eksperiment kojeg su kritičari opisivali kao “jedno od najbizarnih filmskih putovanja ikad viđenih”, “fascinantnu pikarsku erotsku avanturu” i “remek-djelo vizualnog jezika u kojem je Nekes revolucionarizirao sliku onako kako je Joyce riječ”.
Program se održava u organizaciji Hrvatskog filmskog saveza, u suradnji s Goethe Institutom Hrvatska i ulaz je besplatan. Filmovi imaju engleske titlove, a prikazivat će se s originalnih 16mm kopija.
Izvor: HFS
ObjavljenoObjavljeno
