Tema Tribina Zadarski kulturni 3P
Piše: Ana Gospić Županović
Pod pokroviteljstvom i u organizaciji suradničke platforme Okret potpora koja okuplja udruge i organizacije s nezavisne lokalne scene (Zadar snova, Šigureca, Teatro VeRRdi, Zadarski plesni ansambl, Teatar Dragon, Eko Zadar, Mavena i Porat) u Zadru se 14. studenog održao okrugli stol ili otvorena javna rasprava na široko koncipiranu okvirnu temu zadarskih kulturnih prilika ili, točnije rečeno, neprilika, objedinjenih pod sloganom 3P (potrebe, prilike, prepreke). Naglasak je stavljen na krovno i intrigantno, a u trenutnoj konstelaciji snaga na zadarskom kulturnom polju sasvim utopijsko naslovno pitanje “Može li Zadar biti evropska prijestolnica kulture?”, povodom medijski bombastično najavljene kandidature grada. Ostale teme o kojima se ukratko govorilo i koje su otvorene bile su usredištene oko generalne problematike kulturne politike te profilacije kulturnog razvoja grada, nepostojanja jasnih i dugoročnih strateških ciljeva, te je u tom smislu dotaknuto i pitanje održivosti i smisla postojećeg pretežno parazitirajućeg i inertnog kulturnog sustava, posebice kad su u pitanju neučinkoviti institucionalni okviri.
Ova se tribina nastavila na nekolicinu do sada organiziranih rasprava o kulturnoj politici ili politikama Grada. Jedan je od ciljeva Platforme i rješavanje infrastrukturnih i prostornih problema neinstitucionalne zadarske scene, koji se kao kronična boljka povlači već više od dva desetljeća. Rasprava je stoga održana u skvotiranom prostoru donedavno potpuno zapuštene, zanemarene i derutne zgrade u sklopu većeg kompleksa bivših vojarni kod Gradske knjižnice (Stjepana Radića 11). Već neko vrijeme taj prostor, nastojeći ga oplemeniti, preuređuje i održava skupina mladih entuzijasta i aktivista kojoj je prijeko potreban za vlastite kulturne inicijative i društveno okupljanje. Donedavne ruševine, smetlište i narkomansko leglo pretvoreni su tako u donekle sofisticirani i ugodan ambijent s osnovnim preduvjetima za razvoj nezavisne scene i kulturnih akcija mladih aktera koji djeluju po principima samoodrživosti te DIY etike. Na hladnim betonskim zidovima, preko kojih su ovješena velika crna platna, izložene su fotografije zatečenog propadanja i zapuštenosti prostora bivše vojarne te revno dokumentirane slike pojedinih faza preuređenja okupiranog prostora. Ne-prostor bez sadržaja transformirao se tako u autonomno mjesto nezavisne scene kroz otvorenu raspravu i još jedan pokušaj propitivanja kulturne politike i kulturnog identiteta grada Zadra.
Da je riječ o iznimno važnoj temi svjedoči i velika posjećenost same tribine. Otvorivši raspravu, moderator Ivica Nevešćanin fokusirao se na identifikaciju kulturne politike Grada i mogućnost realizacije konkretnih ciljeva u optici politički najavljene kandidature za Europsku prijestolnicu kulture. Na raspravi se nije pojavio, niti je poslao svoje izaslanike ili zamjenike, najodgovorniji za postojeći kulturni identitet grada, dugogodišnji pročelnik Odjela za kulturu Radovan Dunatov, a bio je pozvan i gradonačelnik iz čijeg se ureda također nije nitko odazvao. Zamišljena se rasprava zbog ignorancije ključnih kreatora kulturne politike grada tako najvećim dijelom pretvorila u utvrđivanje i iznošenje ključnih problema zadarske nezavisne scene u vidu generalne problematike: nedovoljne ili nemoguće suradnje s važnim gradskim institucijama. Zaključeno je da se radi u kontekstu ni približno zadovoljavajućeg tretmana i uvažavanja svih važnih ili aktivnih aktera kulturnih sektora grada i županije.
Usprkos otežalim, pa i nepostojećim, a nerijetko i opstrukcijskim uvjetima rada, nezavisna je zadarska scena važan, a najčešće i jedini nositelj propulzivnijih umjetničkih i kulturnih suvremenih sadržaja u gradu. U periodu od više od dva desetljeća ta scena nije uspjela dogovoriti niti ostvariti nešto snažniju suradnju i dogovor s lokalnom politikom i čelnim gradskim institucijama. One su uglavnom tek načelno i uzgredno spremne stupiti u ravnopravan ili sustavniji dijalog, trajno zadržavajući i ne mijenjajući impertinentan stav i podupiranje položaja statusa quo, posebice kad je u pitanju kroničan problem nepostojanja zvaničnog prostora za razvoj i kontinuirano djelovanje i razvitak nezavisne scene. Katarina Pavić, koordinatorica platforme Clubture, ukratko je predstavila iskustva nezavisne scene u Zagrebu kroz modele djelovanja u vidu konfrontacijske logike i politički fokusiranijeg angažmana. Te je modele istaknula kao uzroke ključnih pomaka u javnoj i institucionalnoj percepciji važnosti nezavisnog i civilnog sektora. Poseban naglasak stavila je na nastojanja u pravcu društvenih transformacija javnih institucija, pitanje umrežavanja i nove modele civilno-javnog partnerstva i suradnje.
O upitnoj budućnosti izrađene Strategije razvoja nezavisnog kulturnog sektora izvjestili su njezini sastavljači, Željka Tonković i Neno Pepić. Uz Željku Tonković, suradnici Platforme s Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru, Krešimir Krolo i Sven Marcelić, u kratkim su crtama govorili o pojedinim relevantnim i krajnje poraznim empirijskim pokazateljima kulturne stagnacije Zadra u širem državnom kontekstu. Kao ključni problemi istaknuti su orijentacijski nedostaci kulturne politike Grada, problem nedostatka jasne kulturne strategije te kronični izostanak razumijevanja značaja razvojnih koncepcija suvremene umjetničke produkcije i urbane kulture mladih. Kao suštinski problemi nezavisne scene i općenito civilnog sektora posebno se ističu podkapacitiranost i odljev talenata (Zadarska županija ima najmanji broj udruga civilnog sektora po broju stanovnika), nepostojanje adekvatne materijalne i financijske infrastrukture i podrške lokalnih vlasti. Indikativan je po tom pitanju slučaj Zadarskog plesnog ansambla koji sudjeluje u službenom višednevnom programu proslave grada Zadra, dok istodobno ne mogu dobiti termin za izvedbu svoje najnovije premijere, pri čemu se gradska financijska potpora pretače u najam prostora za izvedbu u kazališnoj kući.
Percepcija lokalne kulturne politike, a po tom su pitanju složni svi sudionici razgovora, protumačena je kao svojevrsni zazor ili čak strah od aktera civilnog sektora te je u tom smislu od presudne važnosti pitanje o mogućnostima i budućim oblicima suradnje između javnog i civilnog sektora. Kao jedan od rijetkoh predstavnika institucija koji su se odazvali i dali podršku, uz poneke savjete nezavisnoj sceni, u raspravu se uključio i ravnatelj Gradske knjižnice Zadar Ivan Pehar predočivši prostorne i druge poteškoće s kojima se u početku suočavala Gradska knjižnica te modele njezina prerastanja u aktivnu i respektabilnu kulturnu instituciju. Jadranka Pelikan, zadužena za izradu Kulturne strategije razvoja Zadarske županije, govorila je o njezinoj izradi te poteškoćama s kojima se susreću lokalne udruge u kontekstu neprobojne i klijentelistički zatvorene opće političke klime grada. Problematiziran je i nedovoljan utjecaj gradskog kulturnog vijeća čiji je rad neobvezujući za konačne zaključke i donošenje odluka te nepostojanje transparentnih kriterija evaluacije programa.
Rasprava se dotakla i šire problematike festivalizacije kulture i marketizacijskih aspekata te turističke koncepcije grada čiji kulturni identitet u ljetnim i zimskim periodima zrcali posve oprečnu sliku. U kontekstu najavljene kandidature Zadra važno je istaknuti kako je riječ o prvoj i za sada jedinoj javnoj raspravi na tu temu. Što o svemu doista misle u Gradu nije se ionako moglo čuti, no za bilo kakvu ozbiljniju kandidaturu pripreme bi već trebale biti barem u osnovi zahuktane. Stoga, mogućnost propulzivnijeg kulturnog razvoja Zadra te njegove eventualne kandidature, najblaže rečeno, prilično je upitna. Iz vizure uporne i ignorantske službene politike marginalizacije, ispostavlja se kako partikularizacija i podkapacitiranost nezavisne scene, uz nemogućnost kontinuiranog društveno-umjetničkog programa, ometa glasnije ili vidljivije artikuliranje scene. Niz otvorenih pitanja bez konkretnijih afirmacijskih zaključaka ukazao je na osnovnu problematiku razdvojenih kulturnih sektora, ali i rastvorio niz aktualnih i presudnih tema od bitnog općeg i javnog značaja koje je nužno propitivati i dalje.
U tom pogledu, kroz pokušaj otvaranja mogućih konstruktivnih smjernica i postavljanje zajedničkih strateških ciljeva, unatoč svim nepovoljnostima nezavisne scene i učestaloj “borbi s vjetrenjačama”, barem je dotaknuta polifonija različitih iskaza. U budućim raspravama ovakvog tipa, vitalni akteri scene morali bi se koncentriranije suočiti s vlastitim mogućnostima ili odlučiti za skupnu, još progresivniju akciju djelovanja u korist vlastitih, prije svega, prostornih zahtjeva i pokušaja transformacije ili čak probijanja dosadašnjih okvira djelovanja. U simulacijskoj viziji svjetlije budućnosne kulturne projekcije grada presudnim se čimbenikom stoga ukazuje apsolutna nužnost uvažavanja potencijala nezavisne i alternativne scene mladih kao ravnopravnog i mobilizacijskog sudionika u kreiranju kulturne politike grada. Također, i promatranja kulture kao važnog društvenog, ali i ekonomsko-gospodarskog čimbenika odnosno potencijala, a ne tek proračunskog iscrpitelja ili turističkog privjeska. Jedino je iz te vizure promišljanja moguće ostvariti dinamičniju i izazovniju kulturnu sliku grada nauštrb ili usprkos postojećim pretežno inertnim i zakržljalim okvirima djelovanja.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Dostupnost javnih dobara u demokraciji koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Objavljeno
