Tema Naselje je to koje predstavlja najveći zagrebački urbanistički pothvat nakon izgradnje Novog Zagreba. Njegova je izgradnja trebala označiti početak planiranog širenja grada na istok, djelovati kao smjernica i uputa, pa i uvesti u novu etapu urbanističkog promišljanja, da bi naselje ubrzo dobilo stigmu geta, i tako ostalo odvojeno od grada kojem pripada.
Radi se, naravno, o Novom Jelkovcu, ambicioznom projektu tada mladih, a danas renomiranih urbanista i arhitekata – Sanje Gašparović, Nataše Martinčić, Marije Premužić, Darije Maletić Mirko, Ivana Mlinara i Krunoslava Šmita. Njihovim je pobjedničkim rješenjem na javnom natječaju 2003. godine određena izgradnja četiri velika bloka A, B, C i D – četiri “reinterpretacije zagrebačke stanogradnje”, kako to objašnjavaju autori. To su redom posvete: donjogradskim blokovima, novozagrebačkim lamelama, stambenim neboderima i megastrukturama južnog dijela grada. Prve su stanare blokovi dobili 2009. godine. Izgradnja velikog broja stanova usred dotad neizgrađenih ledina, uvjetovala je i izgradnju dječjeg vrtića te osnovne i srednje škole, kao i formiranje ogranka gradske knjižnice. Neprestano nastojanje zagrebačkih graditelja za decentralizacijom grada dovelo je u Novi Jelkovec i bazensku dvoranu i sportske terene. Unutar bloka A, vjerojatno urbanistički najmanje uspješnog u naselju, a građenog u formi predimenzioniranog povijesnog gradskog bloka orijentiranog na unutrašnji trg, nalazi se neuređen prostor izvorno namijenjen kulturnom centru. Čitavih 15 godina nakon izgradnje naselja, Novi Jelkovec bi konačno trebao i dobiti kulturni centar.
Taj prostor površine 1500 m2 od izgradnje zjapi prazan. Nisu postavljene ni kvake na vratima. Kroz prašnjava se stakla naziru goli zidovi. Svojom postavom u odnosu na naselje – s glavnim ulazom prema prometnici koja povezuje Slavonsku aveniju sa Sesvetama – upućuje na mogućnost otvaranja i prema široj zajednici. Stanovnici drugih dijelova grada tako ne bi morali ići duboko u naselje da bi posjećivali kulturne sadržaje.
Od 2009. godine do danas, Zagreb se doista jest proširio, no ta urbanizacija se nije odvila planski i kontrolirano. Prostor Sesveta širio se stihijski, pojedinačnim intervencijama, a Jelkovec su okružile hale, skladišta, vulkanizerske i automehaničarske radionice, dvorišta puna rabljenih automobila na prodaju. Unatoč tome što je naselje zaista repozitorij suvremene hrvatske arhitekture u njezinoj najvažnijoj namjeni, onoj društvenoj i višestambenoj, Novi Jelkovec ostao je urbani otok na istoku grada. Samodostatnost naselja je uvelike ostvarena. Osnovane su i udruge koje su se zalagale za unaprjeđenje kvalitete života stanara, poput udruga Novi Jelkovec i Iskra, kao i centri usmjereni na rad s osobama s invaliditetom. Nekadašnja predsjednica udruge Novi Jelkovec Ana Nilić kaže mi kako je udruga prestala s radom prije dvije godine jer su u međuvremenu otvoreni sportski objekti i knjižnica te je nadograđena osnovna škola, čime su njihovi ciljevi dobrim dijelom ostvareni. No nisu uspjeli postići da se otvori kulturni centar.
Željka Mazzi i dalje vodi udrugu Iskra – Centar za edukaciju i savjetovanje, sada sa sjedištem u Sesvetama gdje su uspjeli dobiti gradski prostor, no i dalje usmjerenu i na stanovnike Novog Jelkovca. Provode programe prevencije nasilja, podrške žrtvama kao i reintegracije i rehabilitacije počinitelja nasilja. Također rade na integraciji romske zajednice, pomažu djeci i mladima u učenju, organiziraju radionice i predavanja te na taj način djelomično, koliko im to uvjeti dopuštaju, preuzimaju ulogu kulturne institucije. Za financiranje programa potrebno se iz godine u godinu prijavljivati na natječaje Grada Zagreba, a tako je, ističe Željka Mazzi, teško ostvariti kontinuitet programa. Radionicu robotike za darovitu djecu provodili su tri godine, nakon čega su odustali zbog neadekvatnog prostora. Godinama je udruga djelovala u premalenim, unajmljenim prostorima u prizemljima zgrada Novog Jelkovca, a Grad im je iz godine u godinu odbijao prijave na natječaj za najam gradskog prostora. Službeno objašnjenje nisu dobili, no Željka Mazzi pretpostavlja da su zbog brojnosti udruga za osobe s invaliditetom smatrali kako je područje Jelkovca time pokriveno.
“No što je s onima koja nemaju invaliditet? Poslijepodne i navečer u naselju nema sadržaja, a potrebe su velike”, kaže Željka Mazzi, koja i sama živi u Novom Jelkovcu.
Okvirno trećina stanova u naselju su gradski stanovi za građane nižeg socijalnog statusa. Socijalna slika vidljiva je i po praznim parkiralištima, dobrim dijelom praznim poslovnim prostorima, pa i po tome što u naselju nema puno toga što nije neophodno, na primjer, samo je jedan restoran. Prosječna kupovna moć je mala, povezanost s gradom labava. Djeca koja si ne mogu priuštiti platiti tamošnje sportske sadržaje često nemaju izbora nego biti na ulici. Socijalni stanovi, prema zadnjoj odluci Grada iz kolovoza prošle godine, po zaštićenoj cijeni najma od 20 do 40 eura mjesečno mogu pripasti onima koji imaju primanja manja od 30 % prosječne zagrebačke mjesečne plaće. Kućanstva čija primanja iznose između 30 % i 50 % prosječne mjesečne plaće za najam izdvajaju 240 eura mjesečno.
Željka Mazzi kaže da je Novi Jelkovec zapravo presjek Hrvatske u malom jer tu žive i obitelji prosječnih i iznadprosječnih primanja pa nedostatak kulturnog sadržaja ne predstavlja problem samo za one iz obitelji nižeg socijalnog statusa. “Djeca barem imaju dječja igrališta, a gdje će mladi? Za njih stvarno nema ništa”, kaže i objašnjava da velik broj srednjoškolaca odustaje od izvannastavnih aktivnosti jer bi im putovanje u udaljene dijelove grada oduzelo previše vremena. Postoje autobusne linije za Sesvete, Dubec i Glavni kolodvor, jedan do dva autobusa na sat, što nije ni približno dovoljno za toliki broj stanovnika.
“Da su imali takvu mogućnost, stanovnici bi makar donacijama uredili kulturni centar”, kaže Željka Mazzi. Tako razmišlja i Željko Dodig, također stanovnik Novog Jelkovca koji je jedno vrijeme bio i predsjednik mjesnog odbora te je osnovao nogometni klub i ženski odbojkaški klub: “Postojeći prostor je idealan za kulturni centar, ne samo za Jelkovec, nego i za okolna naselja. U Sesvetama je jedna amfiteatarska dvorana, ali nema institucije koja bi se bavila kontinuiranim organiziranjem programa. Nije se trebalo čak ni cijeli kulturni centar odmah urediti, to je moglo ići postupno.”
Institucija kulturnog centra relikt je povijesnih socijalnih politika, na ovim prostorima prisutna još od početka 20. stoljeća. Djelovanje gradskih centara za kulturu dokazuje važnost i doseg takve institucije za užu zajednicu, a time neizbježno i za grad. Jedna je od kvaliteta Zagreba upravo u tom obliku djelovanja u zajednici, s obzirom da se po tom pitanju ne može usporediti ni s jednim gradom u državi. Na području grada 16 je takvih centara. Centar za kulturu Trešnjevka, Kulturni centar na Peščenici KNAP te Kulturni centar Travno neki su od primjera uspješno provedene decentralizacije kulturnih sadržaja i prepoznatljivi su kao institucije ne samo u okviru lokalne zajednice, već i na kulturnoj mapi grada, o čemu svjedoči i činjenica da je upravo Centar u Travnom mogao udomiti Gavelline predstave dok je to kazalište bilo pod skelama uslijed poslijepotresne obnove.
U Novom Jelkovcu su besplatni kulturni i obrazovni sadržaji dijelom dostupni u gradskoj knjižnici. Voditeljica knjižnice Iva Klak Mršić čita mi podatke i navodi kako je u protekloj godini u prostorima knjižnice održano 854 aktivnosti na Odjelu za djecu i mladež, s ukupno 7520 posjetitelja, dok je 140 događaja na Odjelu za odrasle posjetilo njih 2185. U knjižnici se tako provode programi poticanja čitanja, pričaonice i kreativne radionice, povremeno organiziraju izložbe i predavanja, a aktivno djeluje i jedan čitateljski klub. No knjižnica ipak nije prostor za izvedbene umjetnosti, a ima i svoj režim korištenja kojemu se potrebno prilagođavati.
Da bi bilo krajnje vrijeme da i Novi Jelkovec dobije kulturni centar, zaključili su i u gradskoj upravi. “Zbog velike površine i naseljenosti gradske četvrti Sesvete, s posebnim naglaskom na mjesni odbor Novi Jelkovec i okolne mjesne odbore, te zbog slabe povezanosti, potrebno je osigurati prostor u kojem će se odvijati i planirati programi u cilju povećanja dostupnosti i uključivosti kulture”, odgovorili su nam na upit iz Grada.
Prema proračunu, za to je osigurano 1 195 000 eura, dok će se konačan iznos znati nakon detaljne procjene. Iz Grada navode da se kulturni centar planira staviti u funkciju u 2025. godini, no u što će se točno uložiti sredstva, nisu nam znali odgovoriti niti smo dobili detaljnije informacije koji su se programi pokazali potrebnima nakon što je provedena analiza. Hoće li u onih 1500 m2 stati dvorana, pozornica, amfiteatar, učionice, neki oblik višenamjenskog prostora ili štogod drugo, još uvijek možemo samo nagađati, mada je otvorenje najavljeno u sljedećoj godini.
Neki od mojih sugovornika i dalje su skeptični prema tim najavama. Ali strpljivo čekaju. Svi oni Jelkovec zovu “malim gradom”. Prema zadnjem popisu stanovništva, u Novom Jelkovcu živi 7 303 stanovnika, dok ih je na području cijelih Sesveta čak 70 800. Za hrvatske pojmove, to je već veliki grad. Gradovi, pa i naselja, trebaju svoj identitet. Njihovi stanovnici ne pripadaju prostoru zbog građevina, već onoga što se u njima odvija, a kulturne institucije ne služe samo lokalnom stanovništvu, već i povezivanju, umrežavanju s drugim zajednicama.
ObjavljenoObjavljeno
