Tema Vesna Laušić
Predavanje je privuklo iznimno veliki broj zainteresiranih, od studenata do umjetnika i kustosa, vjerojatno i zahvaljujući novom valu zanimanja za avangarde, vidljivom i u mnoštvu izložbi priređenih na tu temu u posljednje vrijeme u Hrvatskoj.
Referirajući se na teorijske modele teoretičara Petera Burgera, Borisa Groysa, Paula Wooda i drugih, Šuvaković je u prepoznatljivo vehementnoj, gotovo bi se moglo reći žižekovskoj maniri, postavio neka od ključnih pitanja vezanih uz avangarde, poput, primjerice pitanja "odnosa modernizma prema avangardama u konktekstu ex/post yu kultura". Prethodno podsjetivši na Lacanovu tvrdnju kako "svaka istina ima strukturu fikcije" te dodavši da "istina u umjetnosti ne postoji", Šuvaković je upozorio prisutne kako im i sam nudi "konstrukciju smišljenu specijalno za njih". U toj konstrukciji svoje mjesto našili su Picassove "Gospođice iz Avignona", ali i Dali, u čiju je avangardnost „nekada sumnjao“, kao i Beuys, Frida Kahlo, Nam Jun Park, odnosno Mangelos, Vladimir Bonačić, IRWINovci, Vlasta Delimar, Braco Dimitrijević, Marina Abramović…
"Za avangardu nije bitno o kojem se mediju ili formi radi; važna je strategija i taktika kojom umjetnik provocira dominantne kulturne oblike", naglasio je Šuvaković spomenuvši primjer Kazimira Maljeviča. "Maljevič je pokušao već jednom osloboditi umjetnost od slikanja guza", istaknuo je dodavši kako je taj ruski boljševički, ruski teozofski pravoslavni… umjetnik bio eklektičar i majstor stvaranja mita o umjetniku. Potaknut i pitanjima iz publike, Šuvaković je iznio nekoliko vlastitih "definicija" umjetnosti. "Umjetnost nije ništa drugo nego borba za hegemoniju; ona je pitanje vrijednosti i moći", kazao je dodavši kako svaka generacija mora imati svoju avangardu. "U ovom vremenu to je posebno teško jer su institucije jake, ali umjetnici su uvijek bili vezani uz institucije", zaključio je Šuvaković pokazavši na kraju da je upućen i u (trenutačna) hrvatska zbivanja.
"Jedna od zasigurno najzanimljivijih tema za doktorat danas je politička svijest zagrebačke Galerije, odnosno Muzeja suvremene umjetnosti; dakle, ne djela niti autori, nego politički kontekst", rekao je Šuvaković, napomenuvši i kako si, u posljednje vrijeme, često postavlja pitanje koliko je Aleksandar Flaker u pravu kada tvrdi kako je Krleža temeljna avangardna figura na ovim prostorima.
ObjavljenoObjavljeno
