Tema Piše: Ivana Pejić
Uoči skorašnjih izbora za novi saziv Europskog parlamenta, a u svjetlu sve snažnijih pritisaka na medije i novinarstvo, Europska federacija novinara budućim je europarlamentarcima krajem ožujka uputila manifest s osam konkretnih preporuka za unaprjeđenje medijskog pluralizma, poboljšanja uvjeta rada u medijskom polju i osiguravanje održivosti kvalitetnog novinarstva. Isti set preporuka Hrvatsko novinarsko društvo proslijedilo je i domaćim kandidatima, a na okruglom stolu Europa treba novinarstvo održanom 2. svibnja u Novinarskom domu, predstavnici kandidacijskih lista imali su priliku komentirati iznesene zahtjeve kao i opću medijsku situaciju, nagriženu učincima komercijalizacije, političkim utjecajima i nesigurnim uvjetima rada u profesiji izloženoj stalnim pritiscima, cenzuri i tužbama.
Iako je deklarativno zalaganje za slobodu medija i dostojanstvo novinarske struke u ovakvoj prilici očekivano, iznenađuje ipak ignorancija i cinizam s kojima predstavnici stranaka vladajuće većine podržavaju zahtjeve novinara – iste one na koje u manje revijalnim prigodama nezainteresirano odmahuju rukom. Podržavaju tako neovisnost javnog servisa koji već odavna puca pod pritiscima političke instrumentalizacije; zalažu se za zaštitu istraživačkog novinarstva od pritisaka i tužbi, na čiji ih je rekordan broj dva mjeseca ranije na zagrebačkim ulicama upozorilo više od tisuću prosvjednika. Pružaju i bezrezervnu podršku nezavisnim medijima, koji su zbog trogodišnjeg odugovlačenja s raspisivanjem i provedbom natječaja Mediji zajednice dovedeni do samog ruba opstanka.
Tako je deklarativnom podrškom van svakog doticaja sa stvarnošću zaobiđena suvislija rasprava o strukturnim problemima domaćeg medijskog sustava, a fokus prebačen na medijsku pismenost koja se zbog globalnog straha od dezinformiranja i manipuliranja biračkim tijelom nameće kao jedna od važnijih tema ovih izbora. Pa iako je i u domaćem kontekstu proteklih nekoliko godina primjetnan porast broja edukativnih programa i naglašenije isticanje važnosti kritičkog vrednovanja i kontekstualiziranju medijskog sadržaja, prema DESI analizi (Digital Economy and Society Index) kojom Europska komisija prati stopu digitalne kompetitivnosti članica, Hrvatska se u 2018. godini nalazi pri samom dnu ljestvice. Statistiku potvrđuje i analiza medijskog pluralizma Paška Bilića, Antonije Petričušić i Ružice Eterović, koji primjećuju kako u Hrvatskoj zapravo još uvijek ne postoji sveobuhvatan nacionalni program medijske pismenosti koji bi se mogao smatrati strategijom s jasnim ciljevima, konkretnim mjerama i vremenskim okvirima njihova provođenja.
Europskoj borbi s “lažnim vijestima” trebala bi doprinijeti krajem prošle godine izmijenjena Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama (AVMSD) koja od zemalja članica zahtijeva implementaciju mjera koje potiču razvoj vještina medijske pismenosti (Članak 33a), a nedavno je pokrenuta i međunarodna platforma FactCheckEU koja bi trebala provjeravati istinitost medijskih objava vezanih uz Uniju i njene političke aktere. Pored europskih institucija, korake u suzbijanju širenja dezinformacija odlučio je poduzeti i Facebook, koji je proširio mrežu suradnje s nezavisnim fact-checkerima na pet novih zemalja.
Među partnerskim organizacijama specijaliziranim za provjeru činjenica i borbu protiv dezinformiranja našao se i Faktograf.hr, čijim je novinarima omogućeno nadziranje i ocjenjivanje točnosti tvrdnji koje se u javni prostor iznose putem ove platforme. Kao sankcije za širenje “lažnih vijesti” navodi se smanjenje dosega objave, dok se stranicama koje učestalo šire dezinformacije oduzima mogućnost monetiziranja i oglašavanja sadržaja, a može im se oduzeti oznaka medija. Ipak, sporni sadržaj se ne uklanja i ostaje dostupan (do 80%) manjem broju korisnika Facebooka.
“Budućnost je privatna” – tim je sloganom Mark Zuckerberg ovih dana predstavio promjene u platformi koja je upravo izigravanjem prava na privatnost izazvala tektonski poremećaj u informacijskom ekosustavu. No, iako su regulacija moći internetskih divova i povećanje kontrole i transparentnosti njihova djeovanja nužni, mjere fokusirane primarno na obračun s lažnim vijestima i usavršavanje vještina njihova prepoznavanja saniranje je simptoma, ne i liječenje bolesti. Ekstremno prekarni uvjeti rada novinara, pretvaranje javnih medija u stranačka glasila, uznemirujuća anti-medijska retorika, komercijalizacija i medijska koncetracija doveli su do urušavanja sustava i dubinskog nepovjerenja javnosti prema novinarstvu. Fragmentarne ad hoc mjere same po sebi neće značiti puno bez sustavnih zahvata u medijsku politiku, koja bi umjesto interesa političkih i korporativnih moćnika zastupala interes javnosti, a umjesto kroz tržišnu lupu, medijima i novinarstvu pristupila kao javnom dobru.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Obrisi zamišljenog zajedništva koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
ObjavljenoObjavljeno
