Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu uz partnerstvo Muzeja za umjetnost i obrt, Akademiju likovnih umjetnosti, Akademiju dramske umjetnosti, Muzičku akademiju, Gradsko kazalište Gavella i Školu primijenjene umjetnosti i dizajna organizirali su Međunarodnu umjetničko-znanstvenu konferenciju u Zagrebu na temu suvremenih trendova u umjetničkom obrazovanju te mogućnostima interdisciplinarnog dijaloga i multimodalnosti umjetničkih područja, pogotovo u kontekstu aktualnog promicanja kreativnosti mladih. Konferencijom se stoga htjelo istaknuti važnost umjetnosti u obrazovanju i cjelovitom razvoju djeteta i mlade osobe, kao i podržati suvremene pedagoške i umjetničke prakse interdisciplinarnog pristupa i povezivanja različitih područja i disciplina koje svojim specifičnostima obogaćuju umjetničko obrazovanje kao posebno i značajno područje odgojno-obrazovnoga sustava.
U sklopu konferencije Bernarda Cesar, Marija Juza i Filip Pintarić predstavili su potencijal umjetničke škole kao generatora obrazovanja u budućnosti na primjeru Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu (ŠPUD). Na istu temu, u Izložbenom salonu Izidor Kršnjavi predstavljena je izložba Potencijal umjetničke škole kao generatora obrazovanja budućnosti koju je postavila kreativna platforma Organizam (UBU, Sintoment, Babushke i Nefunkcionalni most). Izložba prikazuje različite aspekte obrazovnog procesa i kreativnog rada u školi, između ostalog i proces nastanka pojedinih djela, od same proizvodnje materijala do gotovog rada, kroz sve školske odjele. Izložbeni prostor Salona time predstavlja i svojevrsni atelje. Predstavljeni su i različiti projekti na kojima je Škola sudjelovala i radovi učenika nastali u sklopu izvannastavnih aktivnosti, a izložba se dotaknula i utjecaja ŠPUD-a na cjelokupnu hrvatsku umjetnost i kulturu kroz ostvarenja njenih bivših učenika koji su svoje prve kreativne korake napravili upravo tu.
Uz spomenuto, izložba također propituje važnost umjetničkog obrazovanja i modele podučavanja specifične za ŠPUD i umjetničke škole općenito, koji mogu odgovoriti na obrazovne potrebe budućih generacija. Duga povijest ŠPUD-a i njena kontinuirana relevantnost pokazatelj su važnosti i održivosti fleksibilnog pristupa obrazovanju. Pritom se posebno naglašava velika satnica praktične nastave, projektna i izvanučionička nastava, interdisciplinarni i transdisciplinarni pristupi u rješavanju zadataka i izlaganje radova učenika izvan škole, čak i na međunarodnim izložbama. Specifično za ovu školu, a što se također smatra važnim, je i stvaranje osjećaja pripadanja školi, učenika jednako kao i učitelja. Bivši učenici Škole i nakon mature ostaju s njom povezani, a često se u Primjenjenu vraćaju i kao profesori. To je posebno važno jer su profesori tako već vrlo dobro upoznati s pulsom Škole i sami se s njom identificiraju. Također, prenošenje znanja i iskustva najefikasnije je ako je razlika u godinama mala, kaže Cesar, odnosno kada se proces učenja generacijski rascjepka zbog čega Škola sustavno radi na međugeneracijskom povezivanju kroz projektnu nastavu. Na kraju još treba spomenuti individualno učenje kroz mentorirani rad i rad u malim kolektivima koji omogućavaju profesorima da se posvete svakom učeniku i zajednički ostvare njegov puni potencijal.
Kreativnost, kreativni i kulturni kapital i inovativnost danas su definirani kao potreba, ne samo u kulturnim industrijama nego i kao pokretač društva u cjelini, ali unatoč tome gotovo uopće nisu obuhvaćeni i primijenjeni u odgojno-obrazovnom procesu. Istovremeno, umjetničke se škole zbog kontinuiranog razvoja tehnologije neprestano moraju prilagođavati novim društvenim potrebama, što ih je prisililo na razvijanje fleksibilnih modela nastave. Dok se bitka za reformu obrazovanja u Hrvatskoj čini već davno izgubljena, a i u samom početku kritizirana je kao nedovoljno radikalna, umjetničke škole dva su koraka ispred. Umjesto traženja novih modela, umjetničke škole možemo uzeti kao primjer pristupa obrazovanju koji stvara poticajno okruženje za kreativnost sadašnjih i budućih generacija.
ObjavljenoObjavljeno
