Tema Piše: Matija Mrakovčić
Simpozij je prvenstveno bio namijenjen akterima na nezavisnoj kulturnoj sceni jer je ona u svom djelovanju “vrlo propulzivna i otvorena za razne modele djelovanja, ali je iz niza razloga poprilično zatvorena prema kulturnim industrijama”. Simpozij je zamišljen kao dijeljenje iskustava, a želja organizatora bila je afirmacija nezavisne scene i u onom prostoru koji označavamo kao kulturne industrije.
Preklapanje polja
Simpozij je prije otvaranja najavio tekst Davora Miškovića, predsjednika udruge Drugo more i mreže Clubture. Mišković je istaknuo da suradnja između nezavisne scene i kulturnih industrija cijelo vrijeme postoji jer često isti ljudi i organizacije djeluju u oba prostora, što dovodi do pitanja koliko je uopće moguće u Hrvatskoj povući crtu razdvajanja između različitih modela rada i odrediti ih da pripadaju ovom ili onom području. Naime, većina filmskih, pa i glazbenih festivala u Hrvatskoj nastaju na nezavisnoj sceni, ali zbog uključenosti u svijet filma ili glazbe kojima na globalnoj sceni dominira model kulturnih industrija u svom radu slijede pravila tih industrija.
Tako su prvog dana na simpoziju, na panelu o modelima kulturnih industrija u Hrvatskoj, sudjelovali Danko Stefanović iz Dallas Recordsa, Danijel Sikora-Six iz Moonlee Recordsa i Geenger Recordsa i Oliver Sertić iz Restarta, predstavljajući specifičnosti izdavaštva i distribucije filmskih i glazbenih kulturnih proizvoda. Oliver Sertić govorio je o stvarnosti hrvatskih filmskih festivala, od financiranja do korisnika, te istaknuo važnu ulogu HAVC-a u osjećaju sigurnosti koji imaju subjekti koji se bave proizvodnjom i distribucijom filmova pod ingerencijom tog tijela. Slijedom toga, nije izbjegnuto pitanje ZAMP-a kao instituta koji prikuplja i distribuira novac, no ne sudjeluje u proizvodnji novih sadržaja. Six je iznio ideju da bi se i nezavisni glazbenici trebali učlaniti u ZAMP jer bi im to s jedne strane omogućilo koliki-toliki profit od djelatnosti kojom se bave, a koju ZAMP svejedno naplaćuje na koncertima te pretplatama na koje obvezuje ugostiteljske prostore, te zbog organiziranja unutar institucije koje bi možda moglo utjecati na povoljniji položaj koji danas nezavisni glazbenici i izdavači nemaju.
Kao predstavnici bendova koji su, možda jedini u hrvatskoj glazbenoj stvarnosti postali brendovi, govorili su Damir Martinović – Mrle iz benda LET 3 i Saša Antić iz benda The Beat Fleet. Prvoga dana simpozija temeljito je obrađena proizvodnja glazbenih kulturnih proizvoda u hrvatskom kontekstu, točnije riječkom, gostovanjem predstavnika Dallas Recordsa i njihovih najjačih uzdanica, Leta 3 i TBF-a. Stoga iznenađuje da na simpozij nije pozvan nitko iz područja produkcije, prakse i izdavanja elektronske glazbe. Radi se o gradu koji je poznat kao proizvodna meka kulture elektronske glazbe, štoviše, kada govorimo o kulturnim proizvodima koji imaju izlaz na vanjsko tržište, mogli bismo reći da je upravo elektronika najjača riječka izvozna grana. Ipak, s njome prelazimo i na područje novih tehnologija čije su korištenje i distribucija rijetko ili nikako regulirane hrvatskim zakonima, te na područje nečega što bismo mogli zvati i kreativnim industrijama.
O promjeni tehnološke paradigme govorio je Tomislav Medak iz Multimedijalnog instituta na zatvaranju simpozija. Prijelazom na digitalne tehnologije reprodukcije i distribucije različite su industrije doživjele strukturnu krizu, pa tako svjedočimo krizi diskografa, izdavaštva, tiskanih medija. Isto tako, različiti su sektori različito reagirali na krizu, a prema Medaku, najbolje su reagirali oni koji su bili manje fragmentirani i manje prepušteni tržištu, zapravo oni koji su bili već dijelom poticane javne kulture. S druge strane, u slučaju kreativnih industrija nove tehnologije djeluju kao generator i objedinjujući faktor, a njihova je problematika upravo u propadanju starih tehnologija proizvodnje.
Kulturne i kreativne industrije
U problematiku kulturnih industrija u Hrvatskoj uveli su nas Jaka Primorac s Instituta za razvoj međunarodnih odnosa i Hrvoje Hribar iz Hrvatskog audiovizualnog centra. Jaka Primorac istaknula je da je tema kulturnih industrija vruća tema već dvadesetak godina, a kod nas je posebno aktualna iz perspektive javnih politika. Središnji dio izlaganja Jake Primorac bilo je istraživanju o kulturnim i kreativnim industrijama koje su na Institutu proveli još 2008. godine, uzimajući u obzir i kontekst ideje Kreativne Europe, a iz perspektive položaja kulturnih radnika i radnica u kulturnim i kreativnim industrijama, odnosno iz perspektive borbe s kontradikcijom između umjetničke kreativnosti i zahtjeva tržišta.
U svom završnom izlaganju, Tomislav Medak je istaknuo da kreativna industrija nije pojam identičan kulturnim industrijama. Kreativne industrije nov su i skupni pojam za neke stare djelatnosti poput dizajna, produkt dizajna, grafičkog dizajna, modnog dizajna, arhitekture, marketinga i PR-a, medija i računalnih igara, koje su možda najnovije polje. Dok kulturne industrije stvaraju autonomni kulturni proizvod, kreativne imaju i vanjsku svrhu, funkcionalnost naspram drugih industrija i njihovih proizvodnih procesa i koje dodaju nekakvu marginalnu vrijednost njihovom proizvodu odnosno proizvodu starijih industrijskih grana poput tekstilne industrije, građevinarstva ili IT industrije.
Medak smatra da je pojam kreativnih industrija donekle prazan pojam jer mu nedostaje baza, odnosno ne postoje kreativne industrije bez industrije, tehnološkog ‘know-how-a’, sofisticiranih proizvodnih tehnologija i dovoljno velikog tržišta. Stoga, kada se kreativne industrije smještaju u područje kulture, “promašili smo ceo fudbal”, jer one su prvenstveno pitanje industrijske politike, politike zapošljavanja i politike istraživanja i razvoja.
Tako je i simpoziju prvoga dana nedostajalo stvarnih paralela s aktualnim stanjem kreativnih industrija, pogotovo u gradu koji je taj termin načeo ovo ljeto, organiziranjem festivala Republika. Slabljenju dojma da se radi o zasjedanju istomišljenika pridonijelo bi sudjelovanje nekoga iz gradskog ureda za kulturu koji je razvoj kreativnih industrija stavio kao prioritet budućeg kulturnog razvitka grada te pojedinaca s riječkog Sveučilišta kao strateškog partnera istog tog programa razvitka.
Drugog dana simpozija na temu festivala i kulturnih industrija govorili su Vedran Meniga iz pulske udruge Seasplash, organizator festivala Seasplash, Outlook i Dimensions, te Petar Milat iz Multumedijalnog instituta, organizator Human Rights Film Festivala. Milat je svoje izlaganje započeo upravo referiranjem na Republiku kao primjer festivalizacije koja uništava kulturu koju riječki kulturni akteri njeguju dugi niz godina, dok je Meniga zaključio da festival mora doći odozdo, od lokalne zajednice jer podrazumijeva okupljanje već postojećih inicijativa u specifičnom prostoru.
U tom kontekstu, Meniga je istaknuo da je do legalizacije njihove festivalske djelatnosti, odnosno osnivanja poduzeća došlo zbog povećanja opsega posla, a ne zbog ostvarivanja profita, te da je festival zaista proizvod kulture, dok je zabava tek njegova posljedica. Milat je naglasio važnost filmskih festivala kao drugačijeg iskustva i mjesta socijalizacije filma nakon kraja kina.
Ima li strategije kulturnog razvoja na vidiku?
Kao osnovne probleme s kojima se kulturne industrije u Hrvatskoj danas susreću Tomislav Medak istaknuo je tehnološku mijenu, stvarnost postjugoslavenskog perioda smanjivanja tržišta te problem javnih politika i njihovih učinaka s obzirom na različitu konstituciju polja. Naprimjer, odnos kulturne politike audiovizualne umjetnosti i kulturne politike na području muzike kojima nije pokriven veliki segment mimo glazbe, termina koji je predložio Valent Samardžija iz udruge Vibra da bi opisao veliko polje glazbene produkcije koja prolazi mimo etera, šire publike i kulturnih politika.
Zaključujući temeljno pitanje simpozija, odnos nezavisne scene i kulturnih industrija, Medak je istaknuo da nezavisni sektor dijelom participira u njima, no jezgra aktivnosti organizacija postavljena je u stabilnosti djelovanja, dužem vremenskom roku, koju ona održava pomoću klasične forme javne kulture koja dolazi odozdo i nije prepuštena brzim promjenama tržišta. S druge strane, budući da se kulturne industrije moraju brzo prilagođavati i mijenjati prema formi ukusa, dolasku novih festivala i proizvoda, one često gaze u teritorij kojim se bave organizacije nezavisne scne i takav sadržaj često opstoji tek kratko vrijeme i biva brzo potrošen.
Tijekom simpozija višestruko je naglašena potreba suradnje, što u polju kulturnih industrija, između proizvođača, izdavača i distributera kulturnih proizvoda, što na široj sceni nezavisne kulture koja svojom djelatnošću zalazi u polje kulturne industrije. Također, u jednom su se složili svi sugovornici, ali i prisutna publika: primarni je problem cjelokupnog domaćeg kulturnog polja nepostojanje specifičnih sektorskih strategija, a onda i sveobuhvatne kulturne strategije koja bi reagirala na trenutnu situaciju problema održanja kulturnog sustava koji je došao do svog ekonomskog kraja.
No, situacija nije zabrinjavajuća samo kod kuće. Novi program Europske unije za kulturni, kreativni i audiovizualni sektor pod nazivom Kreativna Europa od 1. siječnja 2014. naslijedit će trenutni program Kultura 2007–2013. Na simpoziju održanom u Mimari u svibnju, povodom predstavljanja novog programa, Sergej Pristaš istaknuo je kao problem cjelokupnog programa Kreativna Europa manjak poticanja umjetničke produkcije, a višak fokusa na publiku, tržište i popularizaciju kulture. Na istom je simpoziju Emina Višnić navela da je potrebno osmisliti domaću kulturnu strategiju prije nego što se obvežemo onim europskim, no kako se siječanj nove godine bliži, a kulturne strategije nema na vidiku, možemo se barem nadati nekom novom simpoziju na kojem ćemo sami osmisliti što nam je činiti.
ObjavljenoObjavljeno
