Nepoželjni doprinosi povijesti umjetnosti

Odnos Ministarstva kulture prema knjizi Problem umjetnosti kolektiva – Slučaj Zemlja dobar je primjer ignoriranja važnog znanja koje se proizvodi u nezavisnokulturnom polju.

slucaj_zemlja_630 FOTO: [BLOK] / Facebook

Piše: Lujo Parežanin

Uvid u rezultate natječaja za financiranje javnih potreba u kulturi, bilo da je riječ o Ministarstvu kulture ili lokalnoj razini, načelno su najbolji pokazatelji smjera aktualne kulturne politike. U našem pak slučaju, s obzirom na izostanak bilo kakve strateške komponente financiranja i razvoja kulture, navedeni rezultati umjesto smjera možda prije govore o slijepim točkama jedne nesređene i štetne politike koja u svojoj generalnoj nesistematičnosti ipak dosljedno propušta podržati dio vrijednih nezavisnokulturnih projekata.

Dobar primjer takvih “previda” rezultati su natječaja Ministarstva koji se tiču izdavačkih aktivnosti, objavljivani od kraja 2019. godine do ovogodišnje runde javnih potreba u kulturi. U njima je moguće pronaći nekoliko teško shvatljivih, moglo bi se reći i štetnih odluka koje različite oblike potpora – bilo da je riječ o otkupu ili izdavanju knjiga i monografija iz područja kulture i umjetnosti – uskraćuju evidentno važnim, priznatim i potrebnim izdanjima.

Među ovima se kao posebno nelogična izdvaja odluka Ministarstva da monografiji Problem umjetnosti kolektiva – Slučaj Zemlja u izadnju kustoskog kolektiva Blok uskrati prvo otkup, a onda i potporu objavljivanju njezinog engleskog izdanja. Riječ je, naime, o publikaciji proizišloj iz Blokovog višegodišnjeg istraživanja Udruženja umjetnika Zemlja, inače dijela njihovog programa Mikropolitike koji zajednički financiraju upravo zagrebački Ured za obrazovanje, kulturu i sport i Ministarstvo kulture. Nepogrešivo kada je potrebno ignorirati nezavisnokulturne aktere koji u inozemstvu dobivaju sjajna priznanja, Ministarstvo je odluku o odbijanju otkupa Problema umjetnosti kolektiva objavila otprilike istovremeno kada je Bloku uručena nagrada njemačke Zaklade Hans i Lea Grundig, i to upravo za rad na istraživanju kolektiva Zemlja.

U svjetlu ovog priznanja treba sagledati i odluku Ministarstva da odbije podržati izdavanje engleskog prijevoda publikacije, jer iole bi suvisla institucija zasigurno prepoznala dobar trenutak za podršku jednom od naših najvažnijih kustoskih kolektiva da iskoristi međunarodnu vidljivost i snažnije prezentira svoj rad u inozemstvu. No takav je tip promišljene politike očito uzaludno očekivati, kao što je, uostalom, jasno i iz niza drugih primjera, od kojih je svakako najpoznatiji Bloku iznimno srodni kolektiv WHW. Kao što je na Kulturpunktu pisala Ivana Pejić, riječ je o organizaciji koja na domaćem terenu godinama radi u sistemski proizvedenoj nesigurnosti, od niskih potpora koje dobiva od Grada i Ministarstva, do nerazriješenog pitanja prostora Galerije Nova, dok u inozemstvu zasluženo uživa izuzetan ugled, nedavno potvrđen i preuzimanjem vodstva nad Kunsthalle Wien, jednom od najvažnijih bečkih institucija za suvremenu umjetnost. Zasigurno nije slučajnost da Blok i WHW u tom smislu dijele ovdašnju sudbinu, jer riječ je u oba slučaja o ideološki jasno pozicioniranim, angažiranim kolektivima, koji se svojom praksom postavljaju bespoštedno kritički prema društvenom i političkom, ali i kulturno-institucionalnom kontekstu. Podsjećamo, upravo je Blok bio predvodnik inicijative Dosta je rezova! usmjerene protiv načina na koji je financiran rad u kulturi, osobito nezavisnoj, i pokrenute upravo povodom rezultata Ministarstva kulture. Članice kolektiva tada su u više navrata istupale protiv kulturne politike ministrice Obuljen Koržinek, a inicijativa je kulminirala prosvjedom održanim u veljači 2019. godine, upravo pred Ministarstvom.

Vratimo li se publikaciji Slučaj Zemlja, očito je da se gomilaju razlozi zbog kojih ne treba čuditi da je ignorirana na spomenutim natječajima. Uostalom, ne samo da je u slučaju njezinog izdavača riječ o politički “suspektnom” kolektivu, nego je i sâma Zemlja primjer jednog takvog kolektiva, što se upravo naglašava u publikaciji, istraživanjem poveznica njezinih članova s Komunističkom partijom i produbljivanjem društveno-političke kontekstualizacije njihova djelovanja. Da je riječ o važnom izdanju jasno je iz recenzije dr. sc. Petra Preloga, višeg znanstvenog suradnika na Institutu za povijest umjetnosti i autora izložbe Umjetnost i život su jedno: Udruženje umjetnika Zemlja 1929. – 1935., koja se održava u Klovićevim dvorima od 28. studenog 2019. do 1. ožujka ove godine. Prelog u recenziji piše kako “[k]njiga Problem umjetnosti kolektiva – slučaj Zemlja donosi dubok uvid u pojedine dijelove društvenog konteksta postojanja Udruženja umjetnika Zemlja i važan je prinos poznavanju povijesti ove važne međuratne umjetničke skupine”. Na kraju zaključuje da je “ovom knjigom – objavljenom devet desetljeća nakon Zemljina osnutka – relativno velik i značajan korpus studija o Zemlji dobio relevantnu nadopunu i otvorio nove mogućnosti tumačenja ove važne pojave u hrvatskoj modernoj umjetnosti”. Upitan za komentar o odlukama Ministarstva u slučaju Problema umjetnosti kolektiva, Prelog je izjavio kako ga one nisu “nimalo začudile”, budući da je, po njegovom sudu, riječ o višegodišnjem problemu izostanka ili niskih potpora za vrijedna izdanja iz područja likovne umjetnosti. Prelog je istaknuo i kako je nužno promatrati širi kontekst potpora Ministarstva kulture, koje su nedostatne za normalnu realizaciju prijavljenih projekata.

Dakako, Problem umjetnosti kolektiva nije jedina vrijedna publikacija kojoj su uskraćeni ovakvi tipovi financiranja – između ostalog, svakako vrijedi zabilježiti i odbijanje monografije posvećene Mihajlu Arsovskom u izdanju Hrvatskog dizajnerskog društva, kao i na teško objašnjiv izostanak otkupa sjajne knjige Povratak u Reims Didiera Eribona, u izdanju Multimedijalnog instituta, koja je dobila i široku javnu recepciju. No slučaj Slučaja Zemlja je nedvojbeno dobar pojedinačni primjer nesuvislog odlučivanja od strane Ministarstva kulture, koje se pokazuje sposobnim ignorirati i domaće i međunarodne signale da se u našem nezavisnokulturnom polju proizvodi znanje presudno za shvaćanje ovdašnje umjetničke, kulturne i društvene povijesti. Uzevši u obzir ono što se pod pokroviteljstvom ovdašnjih vlasti, ali i europskog sustava danas legitimira kao znanje o toj povijesti, takvo ignoriranje je nažalost i potpuno očekivani obzor naše katastrofalne kulturne politike.

 

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Obrisi zamišljenog zajedništva koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Objavljeno
Objavljeno

Povezano