Tekst Pokret otoka
Piše: Petra Dolanjski
Posljednjih godina otoci su se profilirali kao jedna od važnih javnih tema, stoga je zanimljivo razmotriti je li interes za njihovim očuvanjem i razvojem posljedica civilizacijskog napretka i osvještavanja važnosti održivog i odgovornog življenja, ili toga što, ponajprije kroz turizam, predstavljaju izvor kapitala te su poželjna mjesta za buduće investicije, je li riječ o potrazi za autentičnim načinom života u skladu s prirodom ili je taj interes tek posljedica razvojne politike europskih fondova unutar kojih su otoci jedna od točaka interesa, pa su konačno i upravljačke strukture na razini gradova i države prepoznale ili morale prepoznati njihovu važnost. Uz to, temom otoka i otočnosti već se dulje vrijeme bavi i znanstvena i stručna zajednica, a zanimljiva je i umjetnosti i umjetničkim praksama. Svakako, mogućih je perspektiva, kao i interesa, više. Nijedna nije sveobuhvatna, kao ni u potpunosti objektivna, svaka je samo pokušaj sagledavanja otoka i otočnosti iz neke druge vizure.
Stoga u trenutku kada turizam vođen isključivo zaradom predstavlja glavno očište promišljanja, predstavljanja i korištenja otoka, upravo se dobrodošlim čini djelovanje koje je krenulo od samih otočana, objedinjeno pod nazivom Pokret otoka. “Zaista, te je noći znana i tamna sjena prošla ovim polumorem – polukrajem na kojem smo živjeli, izdužila nam lica i uvukla se u trbuhe nemirom jer je garbin otoku ostavio naposljetku samo O, O poput točkice, poput mrvice, poput iskona – O savršeno poput kruga u svojoj mučnoj gordosti (…) Ipak, bez te pokore života otok bi postao sterilno i šuplje O, tek prazna hrid u prostranstvima širim od pogleda i misli. Zajedno bili smo prilika, mogućnost… Bili smo OTOK”, piše viška književnica Anela Borčić. Upravo od partikularne borbe pojedinca prema zajednički artikuliranom opstanku i boljitku, održivom otočkom življenju, kreće Pokret otoka. Predstavljen u sklopu Pokreta pokreta, dvodnevnog okupljanja 22. i 23. listopada, Pokret otoka povezao je stanovnike deset hrvatskih otoka koji su se protekle godine umrežili kroz neformalnu inicijativu. Ona je nastala kao odgovor na potrebu aktivnih pojedinaca otočana i njihovih organizacija za umrežavanjem i suradnjom u nastojanjima da podignu kvalitetu života na otocima, te kao lokalni odgovor na globalno osvještavanje potrebe za odgovornim i održivim upravljanjem prirodnim i ljudskim resursima.
Pokret otoka, između ostalog, način je prevladavanja traume odvojenosti i izolacije stvaranjem zajedničke virtualne platforme, koja je pokušaj uspostavljanja trajne povezanosti i zamjene za onu realnu, geografsku povezanost, kao puno teže premostivu prepreku. U prilog tome da je ovakav oblik inicijative i organiziranog djelovanja i više nego potreban, govori i činjenica da je Pokret otoka u relativno kratkom razdoblju (nastao je u listopadu 2015. godine) uspio povezati, umrežiti, zainteresirati velik broj onih koji se na različite načine bave otokom, bilo da na otoku žive, rade ili ga, jednostavno rečeno, vole. Tako sama platforma trenutno broji više od sto umreženih pojedinaca s desetak hrvatskih otoka te umjetničke organizacije, udruge, tvrtke od kojih su se neki okupili u sklopu Pokreta pokreta te na brodu Polaris isplovili iz Stomorske na Šolti povezavši putem do Visa otoke Brač i Hvar te njihove stanovnike uključene u inicijativu.
U skladu s vrijednostima i načelima te vizijom i misijom kojima artikuliraju djelovanje Pokreta otoka, pokretači, podržavatelji i prijatelji inicijative dali su svoj doprinos prema vlastitom viđenju smjera kretanja otoka i života na njemu u budućnosti. Tako Dijana sa Šolte, odakle dvodnevni susret počinje, vidi tri mogućnosti života na otoku: turizam, ugostiteljstvo i poljoprivreda. Iz njezine vizure orijentacija na ove aspekte preživljavanja jedina je moguća, stoga nesebično osigurava smještaj dijelu sudionika. Ocrtavajući odnos upravljačkih struktura gradova prema kojima su otoci htjeli-nehtjeli usmjereni i o kojima ovise kada je u pitanju donošenje odluka, navodi sljedeće: “Istovremeno smo i bitni i nebitni. Negdje između”. To je pozicija koja dobro naglašava kontrapunkt u kojem se nalazi otok, kao geografski, ekonomski i društveni realitet kroz koji se prelama otočka svakodnevica. Kao jedan od glavnih problema ističe zavisni odnos otoka prema kopnu – za sve dozvole, dokumente, potvrde, potrebno je sa Šolte doći u Split, čime je život na otoku dodatno otežan. U tome nije usamljena. Paola Bolfan i Alma Kruško iz Mjesnog odbora Silbe, u koji su izabrane ljetos s Nezavisne liste, a koji nema svoj proračun već funkcionira kao dislocirana gradska četvrt Zadra, najveći izazov vide upravo u komuniciranju odluka s Gradom Zadrom, kao preduvjetu za poboljšanje svakodnevnog života otočana. Tu svakodnevicu Pokret otoka želi poboljšati, povezati, učiniti je vidljivom, dostojanstvenom, stoga u sklopu Pokreta pokreta simboličnom gestom na splitskoj rivi, postavlja izravno pitanje: Čujete li svoje otoke?.
S obzirom na to da je zamišljen kao dugoročan projekt, Pokret otoka u fokus stavlja djelovanje koje bi iznašlo strategije razvoja i revitalizacije otoka, stavilo naglasak na održivi turizam u uskoj vezi s ekološki osjetljivim životom, uspostavilo moduse umrežavanja i povezivanja otoka i otočana, razmjene informacija, vještina i znanja, kao načina osnaživanja i djelovanja prema održivom življenju te dobroj ekonomiji. Navedeno služi kao idejno polazište unutar kojeg djeluju umrežene udruge, organizacije, tvrtke. Udruga Buđenje sa Šolte stavlja naglasak na poticanje društvenog poduzetništva, umjetnička organizacija Besa s Visa jedino je profesionalno otočko kazalište, udruga Pjover s Hvara usmjerena je na zaštitu i revitalizaciju sela Velo Grablje, Fabrika ideja s Korčule djeluje kao nezavisna udruga mladih s osnovnim ciljem poticanja kulture življenja u Veloj Luci, udruga PlatFORma s Hvara ukazuje na potencijale praznih gradskih prostora te se zalaže za njihovu prenamjenu u društveno-kulturne svrhe, poduzeće Best of Brač usmjereno je na odgovorni turizam. Svaka od tema istovremeno je privatna, lokalna i globalna – polazi od pojedinca, ali nužno zahvaća društvo u cjelini, te obratno – svaka odluka donesena kroz upravljačke strukture kapilarno se širi te posredno i neposredno utječe na život svakog otočanina.
Drugim riječima, individualne otočke “utopije” o boljem životu, artikulirane kroz Pokret otoka, ujedno su i kolektivne – dovoljno općenite da budu zajedničke, usprkos mogućoj kakofoniji otočkih glasova, stavova, mišljenja. “Promjena do koje želimo da dođe, treba doći od nas, a ne da nam je nameću odozgo”, ističe Marica Grgurinović iz umjetničke organizacije Besa. No, usprkos općoj ideji i djelovanju prema boljem životu na otocima koje apostrofira same otočane te ih poziva na angažman, gotovo svi pokretači navode da reakcija lokalne zajednice često nije pozitivna i podržavajuća ili pak izostaje. Zbog toga je zanimljivo razmotriti pitanje komuniciranja pozicija, ideja i polazišta Pokreta otoka s lokalnom zajednicom. Njihov je odgovor sljedeći: pokušaj informiranja lokalne zajednice postoji te se odvija kroz djelovanje organizacija, udruga, kao i vlastitim primjerom, što posebno naglašavaju, no problem nastaje kad je tek mali broj otočana zainteresiran da se u to djelovanje uključi. Ipak, u ovoj fazi smatraju da je po tom pitanju dovoljno učinjeno, i s jedne su strane u pravu. Osobni angažman svakog pojedinca i djelovanje koje je vođeno željom za dobrobiti lokalne zajednice i društva u cjelini, stavljeno ispred želje za vlastitim probitkom, dugoročno može dovesti do boljitka, kako individualnog, tako i kolektivnog. S druge strane, zbog partikularnih interesa vođenih potrebom da se osigura vlastita egzistencija u sustavu u kojem je kapital temeljna vrijednost, a nesigurnost svakodnevice i prekarni rad za vrijeme turističke sezone, odnosno nezaposlenost ostatak godine – realnost, potrebno je osmisliti strategije koje će neaktivno otočko stanovništvo motivirati i pokrenuti. Platforma, kao mreža povezanih i udruženih otočana, trebala bi iznaći strategije kako da navedeno strukturira i provede.
S obzirom na to da obuhvaća širok raspon tema i aktivnosti, od održivog razvoja do umjetničkih programa, zanimljivo je Pokret otoka povezati sa znanstvenom, stručnom i umjetničkom perspektivom proučavanja otoka i otočnosti. Naime, teme koje se bave proučavanjem koncepata zdravog ili “zelenog” stila života, ekološke senzibiliziranosti, ekoloških proizvoda i usluga, enviromentalizma, održivog razvoja i turizma, već dulje vrijeme uključuju kritičko promišljanje koje se pokazuje nužnim, a u fokusu su znanstvenog i stručnog rada određenih disciplina i područja: ekologije, antropologije, sociologije, ekonomije, ali i umjetnosti i umjetničkih praksi. Kako navode Zdenko Zeman i Marija Geiger Zeman u tekstu Živi zeleni san – poetika konzumerističkog environmentalizma i “odgovorni kapitalizam”, artikulirana i usustavljena briga za okoliš nije novijeg datuma. “Ekološke ideje različitih teorijskih (od dubinske ekologije preko ekofeminizma do održivog razvoja) i praktičnih provenijencija postale su vrlo tražena roba na kapitalističkom tržištu dobara i usluga”. Drugim riječima, kapitalizam je već jako dobro na globalnoj razini instrumentalizirao i komodificirao teme kojima se bavi i Pokret otoka, stoga navedeno treba imati na umu kako se umjesto aktiviranja otoka ne bi neutralizirao njegov subverzivni potencijal.
Povezivanjem sa znanstvenom zajednicom i istraživačkim projektima može se ojačati početna pozicija i omogućiti dublje razumijevanje ključnih tema. Tako u kontekstu shvaćanja otočnosti kao prostorne, temporalne i iskustvene dvojnosti, zbornik radova Destinacije čežnje, lokacije samoće: uvidi u kulturu i razvojne mogućnosti hrvatskih otoka temama i problemima kao što su višestrukost identiteta, turizam, održivi razvoj i drugima, pristupa s različitih disciplinarnih polazišta kako bi se ukazalo na neodrživost dominantnih ideoloških, ekonomskih i globalističko-turističkih diskursa te naglasila nužnost suočavanja s problemima današnjeg stanja otočnih prostora. Brojna su se sociološka, etnološka i antropološka istraživanja bavila problematikom života na otoku, a njihovi rezultati i zaključci mogu dati dodatnu težinu i relevantnost, kao i osnažiti zagovaračke aktivnosti koje onda, upućene donositeljima odluka, mogu doprinijeti trajnoj promjeni.
I dok Pokret otoka u ovoj fazi nije primarno usmjeren na znanstvenu perspektivu u odnosu na održivi razvoj, ekologiju, sociologiju prostora i mjesta ili turizam, već polazi od toga da su inicijative aktivnih pojedinaca dovoljne za ostvarenje promjena, kod umjetničkih praksi situacija je drugačija. Neki od već postojećih umjetničkih projekata na otocima, kao što su Siva zona (Korčula), Vizura aperta (Zlarin), projekt Otočnost – ljudi okruženi morem i drugi, svojim djelovanjem već pokreću otoke. Možda navedeno proizlazi iz toga što polje umjetnosti nije čvrsto definirano metodologijama i pristupom te ima slobodu posuđivanja, prerađivanja, kreiranja te iznalaženja strategija kojima može skrenuti pozornost na određena problematična mjesta. Tako Silba, jedan od umreženih otoka, može poslužiti kao odličan primjer umjetnosti kao kanala za artikulaciju, u ovom slučaju, otočke problematike. Umjetničko-ekološka multimedijalna platforma Silba Environment Art (SEA), koja se svojim djelovanjem također uključila u mrežu Pokreta otoka, obuhvaća nekoliko projekata usmjerenih na različite forme multimedijalne umjetnosti, ekološku problematiku, radioničko-edukativni program, rezidencijalne boravke umjetnika te umjetničke kolonije. Direktni kontakt s lokalnim stanovništvom te koncipiranje dijela programa kao odgovora na konkretan problem ili potrebu, stanovnici prepoznaju te na takav pristup pozitivno reagiraju, naglašava Natasha Kadin, umjetnička voditeljica.
Pritom ističe važnost uključivanja lokalnog stanovništva, kao i otočkih specifičnosti koje utječu na recepciju samih stanovnika, ali i turista, koji opet predstavljaju drugi tip gostiju u odnosu na turiste većih otoka. S obzirom na to da na Silbi ne postoji masovni turizam – nema hotela već se ponuda bazira isključivo na privatnom smještaju, nema ni prometa jer su automobili zabranjeni – turisti koji ljeti dolaze postali su stalni gosti, ali i stalna publika. Stoga se program tijekom turističke sezone bazira na prezentacijskom i radioničkom tipu rada, dok je ostatak godine usmjeren na istraživanje i izravnu suradnju s lokalnim stanovništvom. Kadin ističe kako joj upravo stariji otočani prilaze s idejom ili problemom prepoznajući platformu SEA kao mjesto koje može iznaći potrebna rješenja. Navedeno samo potvrđuje zaključke brojnih provedenih socioloških i antropoloških istraživanja vezanih uz život na otocima, prema kojima bi stariji ljudi trebali biti promatrani kao skupina s različitim interesima, sposobnostima i potrebama te koja se može, želi i treba uključiti u projekte usmjerene na poboljšanje kvalitete života (Sonja Podgorelec, Ostarjeti na otoku, 2008). Stoga ideja Pokreta otoka, prema kojoj je ključan osobni angažman i aktivacija za promjenu, zahtijeva dodatno promišljanje načina i strategija kako i ovu društvenu skupinu potaknuti na uključivanje u inicijativu.
Idejno, Pokret otoka usmjeren je na stvaranje boljeg života za otočko stanovništvo, odgovorni turizam, umrežavanje te prepoznavanje važnosti osviještenog djelovanja svakog pojedinca kao preduvjeta za odgovorno društveno djelovanje. “Na prvom mjestu je zajednica i osobna odgovornost koju unosimo u zajednicu, rad za opće dobro”, navodi Maja Jurišić, članica razvojnog tima. Navedeno ukratko sažima ključne točke Pokreta otoka, no previđa određene aspekte važne za daljnje djelovanje platforme. Odgovornost prema zajednici i prostoru u kojem obitavamo trebala bi biti inherentna svakomu, ali isto tako nužno je predstaviti, zastupati i komunicirati svoje pozicije s otočkom zajednicom u cjelini, a ne samo s onim dijelom otočana koji se u idejama Pokreta prepoznaju. Zalaganje za bolji život uključuje društvo odnosno zajednicu sa svim njezinim različitostima – bolji život i za one čija je perspektiva u nekim aspektima drugačija, kao i za one kojima angažirana praksa i aktivno društveno djelovanje iz nekog razloga nije blisko.
Kao inicijativa koja je krenula od samih otočana te dovela u fokus ključne aspekte otočkog života, artikulirala problematičan odnos gradova spram njih te predstavila svakodnevicu iz neposrednog iskustva života na otoku, Pokret otoka zaslužuje potporu. Uveo je u javni prostor viđenje otoka i otočnosti iz perspektive njihovih stanovnika te pokazao da građansko djelovanje može donijeti promjene i boljitak. U trenutnim političkim, ekonomskim i društvenim okolnostima, ono je i više no potrebno.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
ObjavljenoObjavljeno
