Multikulturnost — izazov karijere

Da vidimo kako se klupko odmotavalo… Multikultura je pokrenuta krajem 1990-ih kao nevladina organizacija Zdravo društvo, počevši održavati programe u Rupi, tzv. podrumskoj kantini Kluba studenata Filozofskog fakulteta, u vrijeme kad se glavni grad Hrvatske još šlepao na titulu najrejverskijeg europskog grada, dok se iz ropotarnice povijesti poraća dimio mit o liberalnim i ‘ludim’ 1980-ima. S multi-kultijem tada su se bavili tek čitatelji Arkzina i konzumenti kasetne edicije Kekere Aquarium. Iako nastala kao grupna inicijativa za promicanje, nasuprot velikoj homogenoj zajednici koja ne priznaje identitet malenog, posebnog i autentičnog, čak ni u nijansama, Multikultura je gotovo otočetka one man band. Osnivač i voditelj udruge Zoran Marić studirao je na Filozofskom fakultetu, a kroz razne inkarnacije, pojavljuje se kao osoba koju svi novinari u Zagrebu znaju kao ‘onog koji te zove ako mu se ne sviđa recenzija’, odnosno kao antipatično zlopamtilo. Kolege s fakulteta ga opisuju kao čudaka koji je nutkao kolegice vakumiranim zeljem kao da je posrijedi čipi-čips. Bivši suradnici ga opisuju kao izrazito napornu i samoljubljivu, ali istodobno neobično upornu ličnost. Njegova životna priča uistinu zvuči kao ona o poduzetnom i uspješnom menadžeru, kao projekt ličnosti s vizijom.

Anarhoidno studentsko okruženje odmah je prihvatilo program na kojem se mogla slušati narodna i tradicijska glazba koja nije podrazumijevala tamburice i gusle, pogotovo u tadašnjoj monokulturnoj političkoj klimi. Multikultura je brzo nadrasla okvire Rupe, i preselila u Močvaru, gdje je kulture dalekih zemalja predstavljao glazbenim i vizualnim sadržajima u suradnji s veleposlanstvima egzotičnih zemalja. Iz tog se razdoblja pamti kao značajna supkulturna pojava, no uskoro se, kao i toliki drugi, razišao s Močvarom i prešao u KSET, gdje je pridonio šarmantnom prekrajanju stilova i usponu domaće klupske kulture. Mic po mic, Multikultura nadrasta i KSET, te započinje ko-producirati koncerte u dvoranama Studentskog centra, dovodeći romske i druge glazbenike, otvarajući im prolaz i u druge klubove, kasnije i organiziravši uspješni koncert Ibrahima Ferrera u dvorani Doma sportova.

Koncerti Multikulture spadaju u vrhunce domaće glazbene ponude proteklih sezona, priznaju to i najtvrđi skeptici. Zahvaljujući sponzorstvu Croatia Osiguranja i pogotovo Ministarstva vanjskih poslova RH, rekontekstualizirana je i uloga SFRJ u Pokretu nesvrstanih, pa više nije problem dovesti qawwallije, pjevače glazbe u kojoj se ljudsko povezuje s transcedentalnim, pa makar dolazili iz diplomatski netransparentnog Pakistana. Međutim, Cesarija Evora i Misia su danas globalne pop-zvijezde, kojima će tek rijetki pripisati ‘multikulturni’ imidž. Mory Kante je već singlom Yeke Yeke, postao world music zvijezda, bilo je to prije dvadesetak godina, kao i pop-umirovljenici Omara Portuondo i Ibrahim Ferrer, reaktualizirani projektom Buena Vista Social Club. Riječ je o svakako visokotiražnim izvođačima, koji glazbom s izvorišta u suradnji s pop-producentima, pucaju na masovke. Zbog čega se menadžer Ivica Bubalo s pravom osjetio ugroženim koncertom Cesarie Evore na splitskoj Rivi, tradicionalnom terenu Olivera i Gibonnija, osjetivši se kao da je primio ‘gol u gostima’. Ali da je to svakako pomak na bolje u kulturnim industrijama najglazbeijeg i najsportskijeg hrvatskog grada, jest činjenica.

Prvi uzlet na teren gdje ga se ne bi očekivalo, bio je kad se Multikultura odjednom pojavila kao organizator koncerta američke MTV-punk atrakcije Offspring, koji se nikad nije održao. Svejedno, Multikultura je pokazala aspraciju prema velikima, što je u čistoj suprotnosti sa samim ‘statutom’ autentičnosti… U jeku najproblematičnije koncertne sezone, koju je obilježio potpuni krah menadžera Crnarića, otkazivanjem koncerata Metallice, Lennyja Kravitza, i Pink, da bi isplivao jedino Carlos Santana, Multikultura je kao potencijalne goste već spominjala Franza Ferdinanda, a da posrijedi nije bilo ‘puštanje balona’ dokaz je gostovanje škotske grupe. Međutim, pitanje ostaje, da li je koncept Multikulture sebi dosljedan samom činjenicom što su Franz Ferdinand preko noći, poput Gremlina, od malih postali veliki? Njihove smo singlove, budimo iskreni, na radiju u posljednjih godinu dana čuli češće od Britney i Madonne zajedno, zbog čega ne bi bilo neobično da se u grupici ispod pozornice natiskaju grupice naših baka, koje bi na kraju, moglo privući i ime. Promotorove ambicije su se s multikulturnog poligona okrenule u čisti mainstream pa se pod kapom multikulture organizira jedan monokulturni festival. Iz kojeg sebi dosljedan ostaje samo angažmanom kultne nizozemske grupe The Ex, no pitanje je hoće li njihovi fanovi htjeti platiti 220 kuna, da bi za 40 minuta čistog gušta, bili izloženi onome što mogu čuti skoro svaki dan.