Tema Dea Vidović
Zagreb je samo još jedan u nizu tranzicijskih gradova koje je zahvatio snažan val brzih promjena u urbanom tkivu. U samo nekoliko godina, Zagreb je dobio nove trgovačke centre, poslovne prostore i zone na rubnim dijelovima grada, a ni bespravna gradnja nije izostala u ovom procesu. Privatne investicije naglo su nadmašile one u javnoj domeni. Pri tome su neki od napuštenih industrijskih prostora u središtu grada privremeno prenamijenjeni i dani privatnom sektoru na korištenje, dok su drugi jednostavno ostavljeni na milost i nemilost vremena. Propadanje tih preostalih javnih prostora služi kao argument da jedino privatni kapital garantira grad dostojan življenja. Oba smjera promjena gradskog krajolika dogodila su se gotovo u hipu i gradski planeri nisu ni okom trepnuli, a pred sobom su dobili jedan posve izmijenjen grad kojem bi se prije mogli čuditi, nego li na njega sustavno reagirati. U ovim uvjetima transformacija, urbanistički planovi su gotovo posve izgubili svoju funkciju, a pozicije onih koji bi ih trebali osmišljati i provoditi posve su marginalizirane.
Stvaranjem privatiziranih prostora pod nadzorom koji su namijenjeni stanovanju, potrošnji, odmoru ili radu dubinski mijenjaju kvalitetu javnog života i karakter interakcija građana. Odustajanjem od načela jednakosti i otvorenosti, ovakve urbane transformacije grade prostor potpuno suprotnih vrijednosti koje se temelje na nejednakosti i odvajanju. Ova nova estetika i vrijednost ne potiče pješačku cirkulaciju, javnu zabavu, okupljanja na ulicama i trgovima te prisutnost ljudi iz različitih društvenih sredina.
Osim toga, mijenjaju se i interesi privatnog sektora koji je donedavno bio povezan s unutrašnjim prostorom, ali i interesi gradske uprave koji je bio isključivo vezan s javnim prostorom. Sada se gradska uprava i privatni kapital ponašaju kao partneri u zajedničkom poslu. A kao ilustrativan primjer sprege gradske vlasti i „poduzetnih“ pojedinaca možemo uzeti zagrebački slučaj Cvjetnog trga.
Prisjetimo se u kratkim crtama.
Trg Petra Preradovića, u javnosti poznatiji kao Cvjetni trg, ni u dvije tisućitim nije prestao biti poprište arhitektonskih intervencija koje više graniče s devastacijama, nego li uređenjima. Tako Cvjetnom trgu trenutno prijeti mogućnost gubitka povijesnih, kulturnih, društvenih i ambijentalnih vrijednosti, a sve zbog interesa privatnog investitora podržanog od gradske vlasti. Investitor je, pod izlikom da sređuje tzv. "štakornjak" odlučio realizirati projekt "Cvjetni prolaz" koji uključuje izgradnju privatnih elitnih stanova, trgovačkog centra i podzemnih garaža čime se zapravo potpuno briše i uništava današnji karakter Cvjetnog trga. Podvala privatnog investitora g. Horvatinčića i zagrebačkih gradskih šefova krajnji je neobzirni čin i velika laž koja obmanjuje građanstvo. Ovo tzv. "reprezentativno uređenje" bloka oko Cvjetnog trga zapravo bi stvorilo socijalnu segregaciju i prostornu diferencijaciju, zagušilo javni gradski prijevoz i smanjilo pješačku zonu.
Naime, ukoliko se krene u izgradnju višekatne podzemne garaže možemo biti posve sigurni da će umjesto smanjenja prometa osobnih automobila, kao što investitor obmanjuje, on upravo biti povećan. Nije nemoguće zamisliti da će i ovaj X i onaj Y pomisliti kako slobodna mjesta u podzemnoj na Cvjetnom čekaju baš njih. I tako puta nekoliko stotina. Bilanca: previše automobila na ulicama središta grada, ili još preciznije, zakrčenje prometa. Umjesto da se garaže grade na rubnim dijelovima središta grada, gradska upravu planira njihovu izgradnju baš na nekoliko lokacija u centru. A osiguravanjem novih parkirnih mjesta dovodi se sve veći broj automobila u središte grada i time sustavno usporava javni gradski prijevoz i gubi pješačka zona.
Svakako je jasno da profit, kao najvažniji interes investitora, jest posve legitiman interes, ali samo dok se on ne ostvaruje na uštrb općeg, javnog i društvenog dobra. A g. Horvatinčić s Podreccinim arhitektonskim rješenjem upravo ugrožava to dobro. I baš kad bi gradske službe trebale reagirati, one jedino pokazuju veliku podršku i pristranost u ovom projektu. Pristranost je naročito očita kada Slavko Dakić, kao čelni Bandićev čovjek za urbanizam, ali i predsjednik Horvatinčićeva žirija, odabire Podreccin projekt kao najbolji za Cvjetni trg. Naime, upravo se ovaj projekt ne može provesti bez izmjene Generalnog urbanističkog plana, koji je, gle čuda!, donešen 2006. godine i to baš pod Dakićevom palicom. Stoga nije teško zamisliti da bismo u skoroj budućnosti mogli očekivati redovne izmjene prostornih planova i zakona kada novi poduzetnici pokažu svoj interes i otvore vreće s novcem.
Sporni projekt također nastoji zamagliti pitanje interesa javnosti bahato se razbacujući činjenicom da je upravo kulturni sadržaj ta javna potreba i interes. Pri tome je naročito zanimljivo da i omjeri tog kulturnog sadržaja variraju od jednog do drugog javnog nastupa investitora, koji tako ponekad govori o 1%, a ponekad o 5%. O tome da ovakav slijed događaja ukazuje da za Donji grad ne postoji druga razvojna politika doli one koja podrazumijeva još jedan trgovački centar i još jedan elitni stambeni ili pak poslovni prostor, ne treba posebno niti govoriti.
I što bi bio mogući scenarij da nije nekih drugih, sada već aktivnih scenarija? Vrlo je vjerojatno da bi već sada bageri i ostala mašinerija za gradnju bila svakodnevna slika Cvjetnog trga da se nije pojavila inicijativa "Pravo na grad" koja je, zajednički sa Zelenom akcijom, javnosti razotkrila namjere i posljedice ovog projekta. Spomenuta inicijativa pokrenula je glas struke i javnosti te onemogućila provođenje ovog projekta, po principu hitnosti i izvan procedura.
I dok gradonačelnik i njegovi vjerni drugovi, poručuju predstavnicima inicijative "Pravo na grad" i Zelene akcije da izađu na sljedeće izbore, jasno je da će odsutnost dijaloga biti još neko vrijeme naša realnost. Ujedno ovakve poruke, koje odašilju gradonačelnik Milan Bandić i njegovi ljudi, pokazuju da imaju manjak poštovanja prema pluralizmu i temeljnim određenjima suvremenog demokratskog društva. Jer, funkcija građanskih inicijativa nije osvajanje vlasti, već utjecanje na odluke, propitivanje djelovanja vlasti, ispravljanje pogrešaka i pregovaranje s obnašateljima javnih dužnosti.
Apelirajući na dijalog između vlasti, struke, nevladinih udruga i građana, inicijativa "Pravo na grad" i Zelena akcija vode proces javnog zagovaranja prema oblikovanju odgovornih socijalnih i političkih odluka, koje imaju značajne posljedice na društvo. A svjesnost o važnosti ovog procesa zagovaranja odgovornih javnih politika neophodna je za sve buduće promjene i javne diskusije oko bitnih pitanja za život građana.
O uspjehu pokrenute akcije "Totalna rasprodaja" govori niz pokazatelja. Prije svega, tema je ušla u medije i to ne isključivo na razini senzacionalizma i nekritičkog bavljenja problemom, već upravo otvarajući prostor za analitički pristup kako gradskoj upravi tako i stručnim aspektima ovog slučaja. Nadalje, strukovna udruženja povjesničara umjetnosti, arhitekata i urbanista kao i druge građanske inicijative izašle su u javnost i pozabavile se ovom problematikom. Građani svoj stav pokazuju potpisivanjem peticije koju su pokrenuli inicijativa „Pravo na grad“ i Zelena akcija, a brojka od preko 50 tisuća potpisa govori što građani misle o Horvatinčićevom projektu, ali i o odsustvu sustavnog vođenja javnih politika gradske uprave u Zagrebu. I iako nailazimo i na drugačija razmišljanja, sve je jasniji stav šire stručne javnosti i građana da "Cvjetni prolaz" u Zagrebu nema svoj prolaz.
Inicijativa "Pravo na grad" i Zelena akcija nisu okončale svoje nastojanje. Dapače, sasvim je sigurno da su stvorile osnovu za buduće i to višegodišnje djelovanje. A ukoliko budu ostvareni ciljevi poput poštivanja procedure, zaustavljanje izgradnje javnih garaža i proširenje pješačke zone u središtu grada te pažljiva revitalizacija donjogradskih blokova, pokazat će se da su Zagreb i Hrvatska zrele i demokratski svjesne suvremene sredine.
Objavljeno
