Tema
Andrej Mirčev
Smještena na drugoj obali Drave, osječka je Barutana bila u sklopu obrambeno-vojnog sustava koji je nastao u 18. stoljeću nakon oslobađanja Slavonije od Turaka. Kao što već i samo ime označava funkciju objekta, Barutana je bila skladište vojnih materijala izgrađena od debelih, neprobojnih zidova. Vojna povijest ovog objekta, nažalost, nije se završila nakon propasti Austro-Ugarske monarhije, već tek nakon zadnjeg rata, kada je Barutana bila na prvoj liniji i ponovo bila u funkciji vojnog objekta. Predstavljajući staru jezgru grada pozicioniranu nasuprot barkone Tvrđe, Barutana, ali i cijeli kompleks katakombi koje su danas u više nego katastrofalnom stanju, u nekoliko su se navrata pokazali kao pogodna lokacija za multimedijalna događanja, u rasponu od koncerata, video projekcija do kazališnih predstava. Međutim, osim nebrige, glavni je problem u nepostojanju stabilne infrastrukture koja je neophodna za suvremene kulturne aktivnosti. Sjećam se da je još 1998. u sklopu nekakve NGO manifestacije, na kojoj su trebali nastupiti gradski punk bendovi, problem bio nedostatak električne energije. Čekao se jedan slovenski bend koji je donosio akumulatore, te je stoga cijeli happening kasnio nekoliko sati.
U međuvremenu, zahvaljujući inicijativi Sanje Ivić, Saše Anočića i Ksenije Zec – koji su u rujnu 1999. za gradsko poglavarstvo Grada Osijeka napisali prijedlog projekta off scene kojim bi prostor Barutane trebao postati centrom suvremene umjetničke produkcije u Osijeku – dobivena su sredstva za sanaciju Barutane. Od tih sredstava postavljen je novi krov te su obnovljeni zidovi i pod. Pa ipak, i dalje nedostaje sanitarni čvor i električna energija dovoljnog napona koja bi mogla izdržati sva opterećenja reflektora, pojačala i drugih tehničkih pomagala neophodnih estetskom spektaklu.
Tko su Krivci?
U zadnjih je nekoliko mjeseci pitanje Barutane ponovo postalo aktualno. Atraktivna lokacija i povijesni značaj ovog objekta u određenom smislu pokazuju sličnost s ulogom i pozicijom Lazareta u Dubrovniku i mogla bi biti točka širenja suvremene multimedijalne kulture i umjetnosti. U pokušaju da shvatim što se doista dogodilo s Barutanom te da li postoji i kakva će biti budućnost ovog prostora, razgovarao sam s nekoliko osoba koji su pratili razvoj situacije te i sami bili uključeni u zbivanja oko Barutane. Jedna od teza koju sam čuo, krivce traži u samim inicijatorima projekta, dok "druga strana", smatra grad i gradske vlasti odgovornima za neuspjeh.
U stvaranju Neovisne umjetničke scene koja je nastajala u Barutani, ključnu su ulogu imali tadašnji studenti disolociranog studija glume. Realizacijom nekoliko uspješnih predstava (Alaska Jack, premijere predstave Eva Braun u koprodukciji s teatrom "Exit", Gospođa Aoi, Noževi u kokoškama, također koprodukcija s "Exitom") izgledalo je da će Barutana konačno zaživjeti kao prostor u kojem se afirmira suvremeni scenski izraz. Nakon što su u okviru osječkog kulturnog ljeta ostvarene projekcije dokumentarnih filmova i filmova kratkog metra u produkciji FACTUM filma i Akademije dramskih umjetnosti Zagreb, postalo je jasno da Barutana ne pogoduje samo potrebama scenskih umjetnosti, već lako može "ugostiti" i druge medije. Međutim, da bi se neka institucija ustanovila kao točka iz koje se razvija kultura, neophodno je da se aktivnosti ponavljaju te je potrebno ustanoviti određen kontinuitet zbivanja. U tom je smislu argument u prilog prvoj tezi bio taj da su ljudi koji su bili okupljeni oko Neovisne umjetničke scene, umjesto ostanka u Osijeku, radije izabrali odlazak i umjetničku afirmaciju u Zagrebu. S obzirom na prilike i stanje duha u Osijeku jasno je zašto su ti mahom mladi ljudi otišli, ali nije jasno zašto se nitko od njih nije pobrinuo da se cijela stvar nastavi, zašto su dopustili da ih obuzme rezignacija i ona karakteristična apatija provincije.
Argumenti druge strane povodili su se za ekonomskom logikom. U tom smislu, njihova je teza da Neovisna umjetnička scena u Barutani nije mogla imati uspjeha stoga što je nedostajalo sredstava. Kao što je već bilo rečeno, obnovom krova, zidova i podova ostvareni su nužni, ali ne i dovoljni uvjeti za potpuni razvoj umjetničke produkcije. Slična se stvar događala i s Lazaretima; u prvim je danima Slaven Tolj imao slične infrastrukturalne probleme, ali je kroz kontinuirane aktivnosti i djelovanje privukao pozornost medija, stvorivši time platformu s koje je mogao ući u dijalog s gradskim vlastima. Da su se Lazareti poveli za ekonomskom logikom, te da su Slaven, Srđana i ostali napustili Dubrovnik i nastanili se u Zagrebu, umjesto prostora za produkciju i izvedbu suvremenih umjetnosti, danas bi na mjestu Lazareta imali apartmane i skupe restorane. Stoga mi se čini da bi strategija stvaranja i kreiranja prepoznatljivosti Lazareta mogla biti aplicirana i na slučaj Barutane. S jedne strane, krivicu snose gradske vlasti jer nisu uložili dovoljno, ali dio odgovornosti mora preuzeti i Neovisna umjetnička scena zato što su trebali djelovati konitinuirano, a ne napustiti Osijek i Barutanu, koja se vratila u vlast grada.
U susret budućnosti
Manifestacija koja se svake godine održava u Osijeku i koja na određen način tendira afirmaciji heterogenih i mulitmedijalnih aspekata kulture je Osječko ljeto kulture. Po riječima jednog od organizatora, dio programa odvijat će se i u prostoru Barutane čime će se prostor ponovo otvoriti za publiku. Jedan od ključnih problema zbog kojeg Barutana za sada isključivo može funkcionirati u toplijim periodima godine jest činjenica da u prostoriji nedostaje grijanje.
Kada sam prije nekoliko dana sudjelovao na osnivačkoj skupštini jedne udruge građana, koja bi se trebala baviti produkcijom i afirmacijom raznih segmenata i formi suvremene multimedijalne umjetnosti, bilo je riječi o tome da je grad voljan prostorije Barutane ustupiti studentima Umjetničke akademije u Osijeku. Na taj bi način Barutana postala ishodišnom točkom u razvoju jedne eksperimentalne umjetničke scene koja bi donijela novu krv u atrofirano tijelo osječke umjetničke scene. U tom smislu gradske vlasti prepoznaju potencijale Barutane i spremne su ih ustupiti onima koji bi se mogli brinuti za održavanje prostora i koordinaciju redovitih događanja. Hoće li nova generacija studenata biti uspješnija i aktivnija od studenata dislociranog studija glume koji su inicirali cijelu priču? Hoće li se i oni nakon završetka fakulteta vratiti u svoje gradove, prepuštajući Barutanu ponovo gradskim vlastima? Na sve te odgovore još ćemo malo morati pričekati. Za sada je bitno da će Barutana već za nekoliko tjedana biti otvorena te da će ponovo udomiti umjetnike i publiku. Nadam se da će to biti početak jedne nove stranice u povijesti ovog objekta koji je do sada bio poput kakve nesretne djevojke u potrazi za nekim tko bi je doista volio, a ne samo iskoristio za jednu noć.
Objavljeno
