Tema Piše: Robert Olujić
Festival je organizirala Agencija za društvene promjene i Drava tim, a realiziran je kroz «Renesansu», projekt lokalne, nacionalne i regionalne kulturne suradnje neovisne kulturne scene i mladih.
Osnovni koncept ovog uistinu šarolikog i svestranog festivala bio je istraživanje raznih resursa turizma, poduzetništva, kulture i aktivizma koji su nužni za opći razvoj ove regije. Tako su održane ethno-radionice, tj. uređivanje avanturističkih staza i istraživanja gljiva, ptica i riba, zatim uređivanje jednog donedavnog spomenika kulture te predavanja «Pravo na pravo», okrugli stolovi i projekcija filma o uspješnim udrugama Hrvatske. Špica Fuzije bila je 14. i 15. srpnja u dvorcu Norman Prandau u Valpovu gdje je gostovala «Vatra» i još oko desetak bendova i dj-a iz Hrvatske i ex-Juge. Cilj festivala bio je izdići ovaj dio Hrvatske i tu regiju iz krize, usmjeriti je prema jednom općem razvoju te istaknuti različita neiskorištena bogatstva tog kraja. Kako kaže sam organizator festivala predsjednik Agencije za društvene promjene Emanuel Starčević: «To je veoma velik događaj za ovdašnju scenu uopće, jer ova regija još pati od posljedica rata i nalazi se u turbulentnim tranzicijskim okvirima rada. Posebno je velik utjecaj folk glazbe, pa je stoga još važnije publiku educirati i približiti im urbanu glazbu.»
Ethno radionice je organizirao Drava tim. Svakoga dana radionice su seljene čamcima, od Donjeg Miholjca preko Podgajaca i Gata, Belišća i na kraju do Narda. Uređivale su se avanturističke staze i mjesta za kampiranje te su istraživana moguća staništa za jestive vrste, gljivarske staze i mogućnosti rasta pojedinih jestivih domaćih vrsta u prirodnim staništima. Također su se tražila gnijezda i nazočnosti ptica močvarica, ali i ostalih vrsta, razmatrajući ekološke i zdravstvene kriterije za prevenciju i brzo reagiranje u slučaju ptičje gripe. U Klubu mladih u Donjem Miholjcu održavao se dio programa «Kako motikom po globalnom selu kopati?»: «Činjenica je da živimo u globalnom društvu, činjenica je da smo navikli motikom kruh pribavljati, pitanje je što nam je potrebno za ravnopravnu poduzetničku bitku?» napisao je organizator Emanuel Starčević.
Edukacijsko-kulturni dio festivala Fuzija održavao se svakog dana od 10. do 14. srpnja na bazenu Belišće. Ovaj dio uključivao je predavanja «Pravo na pravo», okrugle stolove i projekciju filma «Izvješće o društvenom razvoju UNDP-a». Tih dana još se održala jedna pjesnička večer s Ivanom Prebegom i Andrejem Preglejem, zatim večer akustične gitare uz Zvonimira Ivekovića i nastup benda Speed. Predavanja «Pravo na pravo» držao je mladi diplomirani pravnik izlažući načine kako koristiti rupe u sustavu uz povoljne skripte za prekršajne bitke. Nakon tih predavanja održavali su se okrugli stolovi na kojima su sudjelovali brojni predstavnici različitih građanskih organizacija i inicijativa, poput predsjednika Hrvatske udruge inovatora, voditelj Kluba mladih Valpovo – Vito Lončarić, predsjednik Agencije za društvene promjene – Emanuel Starčević, predstavnik Udruge nezaposlenih ing. – Željko Anušić i drugi. Raspravljalo se o temama kao što su poduzetništvo, turizam, aktivizam i kultura, pri čemu je "lajtmotiv" rasprave bila činjenica kako Slavonija ima mnogo neiskorištenih resursa, kako u prirodnim bogatstvima tako i u ljudima te u mnogim drugim potencijalima. U četvrtak 14. srpnja, dakle zadnjeg dana tog dijela festivala na bazenu Belišće, nakon što je Emanuel Starčević otvorio raspravu o upravo spomenutim problemima, riječ je dobio predsjednik Udruge inovatora, koji organizira izložbe inovacija poduzetništva na kojima se biraju najbolje ideje po visokim europskim standardima. Najbolje ocijenjene ideje potom se realiziraju preko tehnološkog razvojnog centra. Mnoge od tih inovacija već dugo funkcioniraju veoma uspješno i u praksi. Svoje aktivnosti je predsjednik Udruge inovatora predstavio u veoma optimističnom tonu u kojem je i nastavio govoreći o budućnosti cijele scene na području Valpova. Međutim, s tim optimističnim vizijama nisu se složili predstavnik Udruge nezaposlenih te voditelj Kluba mladih Valpovo. S njima se većina sudionika rasprave usuglasila te je zaključeno da nema niti približno dovoljnog interesa kod lokalnih vlasti niti zainteresiranih u državnim institucijama koji bi se na odgovarajući način brinuli o svim potrebnim projektima. Emanuel Starčević tako je istaknuo da: "Područje Belišća ima toliko prirodnih bogatstva, a ne nedostaje ni kulturnih. Ali nije izgrađeno civilno društvo, nema dovoljno znanja. Mediji obično samo stvaraju poteškoće, a ne aktivne građane koji bi participirali u stvaranju turizma, pa i kulture same." Međutim, tijekom rasprave ispostavilo se da je jedan poprilično ključan problem upravo nedostatak ljudskih resursa te da je taj problem isto toliko velik kao i onaj financijski. Starčević je također primijetio da nedostaje jedna opća vizija urbane kulture, što je posljedica nepostojanja lokalne administracije na regionalnoj razini kojoj bi se pojedine organizacije mogle obratiti kad dođe do tehničkih zastoja. Također je zaključeno da ne postoji strukturalna povezanost između organizacija civilnog društva u ovoj regiji te da se u budućnosti ovaj nedostatak mora nadići.
Drugi dio festivala započeo je u dvorcu Norman Prandau u Valpovu. Taj dvorac već samom mješavinom arhitekture ima veoma impresivan efekt, a tijekom minulih vremena bio je pogođen brojnim razornim događanjima. U dvorac se ulazi kroz nadsvođeni hodnik koji vodi do dvorišta cijelog tog povijesnog kompleksa. Prvo što uočavate je srednjovjekovna kula na suprotnoj strani dvora, a odmah pokraj nje diže se malo izbočena kapelica iz 15. stoljeća, koja je za razliku od ostatka kompleksa još uvijek svježe restaurirana. Kapelica je nekada imala najbolju akustiku u cijeloj Europi, zbog čega se i danas tamo održavaju probe glazbene škole. Sa svih ostalih strana ste opkoljeni zgradama iz vremena Austro-Ugarske, sve u raspadu, birokratskog izgleda bez trunke ornamentike, a prozori i zidovi na tim tmurnim građevinama razbijeni su i potrošeni do točke žalosti. Te zgrade su pune prostorija koje tako zjape neiskorištene već tko-zna-koliko dugo. Sudeći po tonu organizatora, tražiti od grada ove prostorije za korištenje bio bi čisti apsurd. Dvorac je doživio dva paleža, mnogo zatvorenika i jednu nesretnu plemkinju, koju je njen muž dao zazidati u kulu.
U dvorcu, koji može primiti i više od tisuću ljudi održao se koncertni dio, dakle špica festivala Fuzija. U petak, 14. srpnja od 22 sata počelo je treštati. Prvo je zasvirao osječki bend «Grupa tvog života», zatim «We Come 1», a nakon njih zvijezde večeri, bend «Vatra». Kao posljednji bend večeri zasvirao je «Pavijan Grivasti», a za kraj je nastupio producent elektronske glazbe «Robert Radamant».
Večer u subotu 15. srpnja započela je izložbom mlade umjetnice Kristine Milanović, studentice iz Zagreba koja se inače bavi fotografijom. U hodniku dvorca postavila je instalaciju plakata raznih događaja koje su u ovom kraju organizirale nevladine udruge i mnoge druge inicijative mladih. Te je plakate umjetnica nalijepila na kartone koji su bili obojani u crvene, crne i bijele boje. Kartoni s plakatima visjeli su uzduž cijelog hodnika. Ovom instalacijom umjetnica je željela ukazati na različita događanja koja su organizirana u tom kraju te skrenuti pozornost medija na bogatstvo nezavisne kulturne produkcije. Naime, javno mnijenje Osječko-baranjske županije je ustvari neinformirano o urbanoj kulturi kako ove regije tako i općenito. Umjetnica kaže: «To je izložba bez naslova upravo stoga jer ova sredina baš i ne cijeni kreativnost i maštovitost.» Moglo bi se reći da ova instalacija prilično ironično ukazuje na mentalitet ljudi, koji misle da se «nigdje ništa ne događa», a dok se ustvari pred njihovim očima odvija cijelo bogatstvo kako kulturnih, tako i zabavnih sadržaja. Organizator Emanuel Starčević poručio je kako je osnovna namjena te izložbe pokazati da su vrata nezavisne kulture otvorena svima.
Tog dana je u 20 sati održan još jedan okrugli stol na kojem su sudjelovali brojni predstavnici nezavisnih kulturnih organizacija iz cijele Hrvatske. Među njima su bili Kruno Jošt (UKE, Križevci), Saša Lončarić (K.V.A.R.K., Križevci), Denis Mikšić (Domaći, Karlovac), Boris Šincek (Grad donji, Osijek) i još mnogi drugi. Sudionici okruglog stola vodili su dijalog na temu razvoja civilnog društva, a teme poput unapređenja povezanosti među organizacijama te poboljšanje i povećanje suradnje svakako su izazvale najviše interesa. Nakon okruglog stola započeo je glazbeni dio večeri. Prvi su zasvirali «D Ramonesi», zatim «Flesh Beck». «Justin Johnson» su bili posljednji bend te večeri, nakon kojeg je slijedio «Trenchtown Sound System» i za kraj «DJ Ned». Glazbene nastupe pratili su VJ tim Gentlejunk i VJ Denis Mikšić.
Nažalost, iako se prisutna publika itekako dobro zabavljala, na kraju možemo zaključiti da je odaziv ljudi ipak bio premalen, tako da su organizatori otkazali nastup grupe Elemental koja je trebala nastupiti drugog dana, drugog dijela festivala. Ovakav loš odaziv publike svakako objašnjavaju sljedeće riječi Emanuela Starčevića «Scena je slaba s tek nekoliko festivala u okolici – Drtija u Velikoj, UFO Osijek, pokojni UŠTEK i još žive Zidine kod Ivanovca. Mladi nisu navikli na festivale, radije popiju nekoliko piva u obližnjem kafiću.» Ipak, Vito Lončarić smatra kako je FUZija veoma značajan festival za cijelu Slavoniju, jer promovira klupsku scenu, njeno djelovanje i civilno društvo općenito.
Sudeći po ovom festivalu koji je nudio mnogo događaja za razne ukuse, veći interes i entuzijazam postoji uglavnom samo kod pojedinaca, dok je sama publika još uvijek poprilično ravnodušna i nezainteresirana. Zato niti ne čudi da urbana kultura i kultura mladih nije dovoljno razvijena u ovom kraju. Osim toga, ako se prisjetimo koliko praznih, i nimalo sređenih prostora zjapi u dvorcu Norman Prandau, jasno je da ni lokalne vlasti nemaju razumijevanja za civilnu scenu i potrebe mladih. Ipak, svi okrugli stolovi koji su održani tijekom FUZ-ije pokazuju da su organizatori svjesni okolnosti u kojima rade te da su spremni hitno djelovati na poboljšanju uvjeta kako bi se izborili za svoje programe, publiku, medijsku vidljivost i zainteresiranost lokalnih vlasti. Nadajmo se samo da ovaj optimizam i energija nisu privremeni te da će nezavisna kulturna scena Osječko-baranjske županije znati doći do svog mjesta pod suncem.
ObjavljenoObjavljeno
