Čuvaj se sinjske ruke

Sinjska nezavisna kulturna scena

Piše: Antonija Eremut

Pročitavši naslov, neki od vas sigurno su pomislili na istoimeni klasik hrvatskog trash kung-fu filma s legendarnim protagonistom Borom Leejem, (manje) poznatim i pod imenom Boris Ivković. Niste sasvim pogriješili, jer na status Borinog lika i djela upućuje i pravi povod ovog teksta – projekt predstavljanja sinjske nezavisne scene naziva “Čuvaj se sinjske ruke” u organizaciji udruga Sinjski kulturni urbani pokret (S.K.U.P.) i Sinjske umjetničke komune (S.U.K.), inspiriran upravo nazivom najpoznatijeg filma ovog sinjskog samoukog redatelja i glumca.

S.K.U.P. i S.U.K. surađuju od 2009. godine te su organizacijom koncerata, izložbi, filmskih projekcija, festivala, književnih večeri i raznih drugih aktivnosti pokrenuli niz događanja u Sinju, u zadnje vrijeme prepoznatih i na širem području. “Mini-turneja” stoga je zamišljena kao predstavljanje zajedničkog djelovanja u Kninu, Imotskom i Sinju, ali ujedno i kao korak ka kulturnom umrežavanju ovih triju manje razvijenih sredina. Zbog skromnih ekonomskih i kulturno-obrazovnih prilika navedeni se gradovi zajedno s okolnim ruralnim područjima Dalmatinske zagore suočavaju sa sve većim odljevom mladih, koji bi pak trebali biti nositelji života grada. Ovaj proces razlog je i zašto smo Sinjane nakon uspješnog predstavljanja u kninskom Klubu A3 (27. 4. 2014.) zatekli u Splitu, umjesto u programom predviđenom Imotskom. Naime, planirani posjet Imotskom nisu realizirali zbog nedovoljnog broja ljudi koji bi ih ugostili, pripomogli im u organizaciji posjeta i dogovorili daljnju suradnju. Stoga je taj dio turneje održan u splitskom klubu Kocka, gdje im je 1. lipnja 2014. domaćin bila udruga Aktivist. Za promjenu u programu mogu zahvaliti akademskom kalendaru, odnosno činjenici da je u Splitu udaljenijem Imotskom teško moguće i stanovati i studirati na bazi dnevne migracije, pa Imotski zaživi tek sredinom ljeta, povratkom studenata. Sinjani su ipak u nešto povoljnijoj situaciji, barem što se prometne udaljenosti tiče, ali treba istaknuti njihov entuzijazam i trud, sastojke bez kojih kulturni proizvod izostaje čak i ako se nalazite “najbliže oltaru”.

Događanje na kojem se skupilo četrdesetak ljudi, od kojih je otprilike polovica bila iz Sinja, započelo je predstavljanjem glazbe i video-spotova sinjskih grupa Beerkrieg, DarkvuD i M.O.R.T., a nastavilo se projekcijom  filma Velike stijene (2010) redatelja Bore Leeja, s kojim udruge surađuju i čije djelovanje turnejom promoviraju. Riječ je, naime, o čistoj “ekskluzivi” – film je dosad prikazan samo užem krugu gledatelja, o čemu svjedoči i to da od 15 djela Borine filmografije podaci o sinopsisu nedostaju samo za Velike stijene. Jednosatni film, kojeg su prema strogim redateljskim uputama montirali članovi S.U.K.-a, ima sve sastojke neophodne za kung-fu uspješnicu: junaka Boru Leeja, 70-godišnjeg antijunaka Refana, majstorove učenike i bandu u službi zlikovca, zaplet u obliku prevrtanje junakova automobila, majstorske kung-fu pokrete svih aktera, ali i romantičnu priču s junakinjom Karlom, koja se odvija kao paralelna linija. Za decidiranu tvrdnju trebalo bi pogledati cijelu filmografiju Bore Leeja (autorica ovih redaka priznaje da to nažalost još nije učinila), ali sasvim je izvjesno da se redatelj upustio u dekonstrukciju žanra s obzirom da je klasična motivacija (uzrok-posljedica) gotovo sasvim potisnuta u korist repetitivnog nizanja epizoda pa do izražaja dolazi borilačka koreografija, prije svega Bore Leeja i 70-godišnjeg bandita.  

Nakon filma, koji je osjetno podignuo raspoloženje svih prisutnih, Mate Maleš govorio je o aktivnostima udruge S.K.U.P., Jakov Maleš predstavio je S.U.K., a Jelena Pavlinušić – Umjetničko glasilo Sinja (UGLAS), časopis koji se bavi raznim temama u rasponu od umjetnosti do aktivizma, a koji izlazi povremeno, kada se skupi materijala. U Splitu je promoviran 4. broj, a urednica je istaknula da su suočeni s lošijim odazivom, tako da im predstavljanje u drugim gradovima znači i jedinstvenu priliku za uspostavljanje novih suradnji, što je i cilj cijele turneje.

Središnji fizički prostor djelovanja ovih udruga, a u slučaju S.U.K.-a i povod djelovanja i mjesto nastanka, jest zapušteni kompleks bivše vojarne “Ivaniš Nelipić” u središtu Sinja. Mladi Sinjani započeli su ga skvotirati prije pet godina (2009) kada su od postojećeg materijala unutar jedne od zgrada uredili i svima otvorili prostor za svirke i druženje, osnovali S.U.K. i pokrenuli časopis UGLAS. Sinjski Dom mladih bio je u najmu, pa je tamo bilo nemoguće realizirati navedene sadržaje, a zauzimanjem vojarne nisu samo stvorili prostor za djelovanje nego i pokrenuli važno društveno-ekonomsko pitanje revitalizacije i namjene zapuštenih prostora u centru grada. 

U prostoru vojarne članovi S.U.K.-a priredili su tako izložbu o obližnjem poduzeću “Dalmatinka”, nekadašnjem simbolu Cetinske krajine u kojem su konac proizvodile stotine žena toga kraja, a danas tek jednom u nizu primjera propale privatizacije. Ono, baš kao i vojarna, trenutno funkcionira samo kao trulo tkivo grada i ruševan podsjetnik na vremena kada je ovo područje imalo drugačiju perspektivu. Posjećenost izložbe bila je manja nego što su se organizatori nadali jer su građani prostor vojarne, manjim dijelom očišćen i adaptiran, ali još uvijek neuređen, doživjeli kao neprikladan za izložbu o “Dalmatinki”. Iz toga se pak može iščitati važnost koju ovo poduzeće zauzima u memoriji Sinjana.

Kao korak prema interakciji sa širom publikom, onom koja ne spada među ljubitelje bendova alternativnog izričaja čije svirke redovito organiziraju, ističu se i dva koncerta klasične glazbe koja su organizirali također u vojarni, a na koje su došli i članovi gradske uprave. Veći broj Sinjana, njih dvjestotinjak, redovito posjećuje višednevne projekcije dokumentarnih filmova koje S.K.U.P. organizira u suradnji s Restartom, a neko vrijeme surađivali su i s Human Rights Film Festivalom. Od javnih akcija valja spomenuti intervenciju na tvrđavi Kamičak, kada se nad gradom 2010. godine nadvio golemi uskličnik, upozorenje na stanje u gradu i logo časopisa UGLAS, te tzv. “Akcije uoči Čoje“. Na jednoj od njih, šestoj po redu (2013), izašli su na Pijacu i upozorili javnost na gotovo klasičan problem koji se dogodi kada udruge nezavisne kulture u RH uspiju od gradova iskamčiti prostor za djelovanje – formalno ga dobiju, ali on često bude potpuno neadekvatan i zahtijeva pozamašnu investiciju da bi bio upotrebljiv (pazite što želite). Naime, grad Sinj u bivšu vojarnu planira smjestiti druge sadržaje (starački dom, zdravstvene ambulante i državne službe), pa su S.K.U.P. i S.U.K. prošle godine dobili zamjenski prostor u prizemlju zgrade Palacina, koji bi trebao postati “Multimedijalni centar mladih” umjesto sadašnjeg depoa Muzeja Cetinske krajine, što nije prošlo bez prijepora. Zbog navedenih razloga još uvijek nastavljaju djelovati i u vojarni.

Mladi Sinjani nastavljaju tako borbu za fizičkim i simboličkim mjestom u životu grada. Dosad su dobro komunicirali s predstavnicima lokalne vlasti – ističu kako im je Grad izašao u susret i u vojarnu uveo struju da svirke ne moraju održavati uz pomoć agregata. Jedno su vrijeme uz dopuštenje privatnika čak koristili i prostorije u sklopu “Dalmatinke”, gdje su uredili knjižnicu i prostoriju za svirke, ali im je kasnije ukinuta struja i voda. Važno je ipak da ih promjene lokacija i neodgovarajući prostori ne sprječavaju pri organiziranju brojnih koncerata, izložbi, književnih večeri, okruglih stolova i javnih akcija. Također, S.K.U.P. više od deset godina organizira prepoznati festival S.A.R.S. (Sinjski amaterski rock susreti), a pred dvije godine S.U.K. je preuzela organizaciju Gljevstoka, festivala mladih, većinom sinjskih autorskih bendova koji se odvija u selu Gljev, desetak kilometara udaljenom od Sinja. 

Ovu, drugu po redu turneju kojom se sinjska scena predstavlja i umrežuje sa sličnim organizacijama u Splitu, Imotskom i Kninu, podržala je mreža Clubture, baš kao i onu iz 2012. godine naziva “Nećemo u smeće”, na kojoj su S.K.U.P i S.U.K surađivali s udrugama NUS (Split) i UMI (Imotski). Već smo istaknuli da turnejom “Čuvaj se sinjske ruke” prvotno nije bio predviđen posjet Splitu, pa zbog tehničkih i sigurnosnih uvjeta koje zahtijeva nastup u klubu Kocka nije održan koncert kao u Kninu, već su se bendovi predstavili isključivo video-spotovima. U Splitu (zasad) nisu skupili materijale za idući broj časopisa UGLAS, kojeg su zamislili kao fanzin projekta s detaljnim izvještajem o događanjima u Sinju, Kninu i Splitu, ali još nije kasno da se Splićani ugledaju na Kninjane i podijele svoje kritičarsko i/ili umjetničko umijeće. A za one koji su propustili druženje u Splitu nije kasno ni da odu na završno predstavljanje turneje, koje će S.K.U.P. i S.U.K uskoro organizirati u Sinju. 

Objavljeno 18.06.2014.