U međuvremenu, dok je Žuja zakon

Nije mi zasmetala ona reklama Ožujskog kad se lik probudi mamuran u krevetu žene diva i otkrije njene gaćice veličine prosječnog šatora u krevetu. Bila je nekako morbidno smiješna.

piše:
Marija Andrijašević
zuja

Piše: Marija Andrijašević

Ona priprema večeru. On s društvom gleda utakmicu i još malo pa će popiti sve zalihe piva koje imaju. Ona je obučena kao da zapravo radi u nekakvom uredu ili je tek došla s posla, a on i društvo su u nekim košuljicama i džemperima, neki trendi dječarci u kasnim dvadesetima, poslagani po kauču, gledaju nogometnu utakmicu. Odjednom on veli njoj nešto u stilu kako sutradan dolazi punica i kako nema njenog omiljenog čaja. Žena koja kuha ručak veli nešto u stilu kako se on dobro sjetio i da ide ona odmah u dućan, prije nego zatvori. On joj, baš dok izlazi iz stana, veli nešto u stilu: E, aj kupi i još pive onda. I dok mu jedan od prijatelja odaje priznanje kako je fino zeznuo ženu, ja pomislim: A jadna ti za koga si se udala.

Malo sam iskarikirala cijelu reklamu jer ju je jednostavno nemoguće doslovno prepričati. Ne zato jer je puna akcije pa se ne mogu pohvatati bitni dijelovi, nego eto, čisto da ublažim koliko je reklama, bukvalno rečeno -; glupa. I koliko je žena u toj reklami glupa. To je jedino bitno u cijeloj reklami -; ne vrišti da kupimo pivo nego da je žena (opet) pala na neku foru na koju ne bi palo ni desetogodišnje dijete.

Nasjeli smo na reklamu s velikim gaćicama. Bila je smiješna. Lik je bio zbunjen. Jedino što sam ja tad pomislila je: Jebote, neću pit Žuju, ‘ko zna s čime ću završit u krevetu! Al’ kojeg vraga nam žele poručiti s ovom najnovijom reklamnom umotvorinom? I kako to nas, žene, vidi pivska industrija? Kao jedan od dijelova u distribucijskom procesu do muškaraca, to sigurno. Zapitam se, ustvari, nakon svih ovih reklama, kako nas itko primijeti. Pa i jedne druge.
Sad još malo karikiranja. Žene ne piju pivo. To možemo zaključiti po gotovo svim reklamama koje nam servira Ožujsko. Zanimljivo, ajde. Tom logikom, sve anti-ženske reklame koje su snimljene imaju zeleno svjetlo. Kako je već riješena dilema oko utjecaja na dio tržišta koje čine žene, tj. da takvo tržište ne postoji možemo onda žene iskoristiti kao glavne likove u reklamama! Neka budu smiješne, priglupe, debele, izmanipulirane i ovisne o muškarcima koji su, ma vidi vraga, pivopije.

Ne sjećam se koje je pivo Nikolina Pišek reklamirala, nije Žuja, al’ zapravo -; nije ni bitno. Bitno je da, ako žena želi reklamirati pivo i zavladati cijelom minutažom reklame – mora izgledati dobro. To je bitno jer će se u reklami pojaviti polugola. A debela žena iz reklame za Ožujsko, hah, nje uopće ni nema u kadru! Ni u reklami! Postoji samo indicija da je ona tu negdje, pa nisu one metar za metar gaćice ustvari neki demode ogrtač il’ suvenir sumo borca koji je uhvatila u gledalištu prošle godine za posjeta Japanu.

Zato, drage moje punašne, elegantno popunjene, da ne kažem debele dame i djevojke, vi nikada nećete reklamirati pivo ma koliko god ga mogle popiti. Jer, estetski nije lijepo vidjeti kako se u badiću razbacujete sa svojim pivskim oblinama po plaži i morskome žalu i onda u zanosu uskačete u more spasiti nekakvog nesretnog utopljenika. Niti ćete se na kraju napornog radnog dana opustiti s pivom u ruci. Malo ste mi oku i društveno neprihvatljive. Što može Nikolina Pišek, vi nikada nećete moći.

Isto vrijedi i za pametne žene, frizerke, kuharice, majke, magistrice, doktorice, koje sve ne. Nikada se vi nećete pojaviti u reklami ako niste zgodne i ako se pritom ne pristanete skinuti. Ne dao Bog da nam se u reklami pojavi “komad” samosvjesne žene koja zna što želi u životu i koja je zapravo odlučila sve svoje znanje investirati isključivo za vlastitu dobrobit. Čak i ako pritom treba ošamariti društvo. Kao onomad Beth Ditto na naslovnici NME-a. Je l’ seksi, ha? Morate imati nekakvu manu koju će pivska industrija razotkriti u svoju korist.

Ne mogu izbjeći zaključku da nas je ovo patrijarhalno društvo stvarno odlučilo iskoristiti na najgori mogući način. Jer, da se ipak snimi kakva reklama u kojoj neka osrednja kućanica umjesto usisavanja i spremanja ručka, odluči popiti jedno pivce, jedan od komentara koji bi vrištao u prvom redu sigurno bi bio: Vidi alkoholičarke! A pitanje je i tko bi se sve pobunio protiv takve anti-obiteljske reklame. Hm, anti-obiteljske, da. Kad žena pije, ta će popiti i zdrav razum.

Uglavnom, pivska industrijo, evo ti plot za novu reklamu, a ni alkoholičarka nisam.

Vratim se neki dan, bolje reći neku večer doma nakon cjelodnevnog pijančevanja s curama, podignem noge na kauč i baš kad me zasvrbio pupak i zatražio još jedno pivo, sjetim se da je baš to ono što sam zaboravila na putu kući -; six-pack! I ti Marija počneš pit u krivo vrijeme, pomislim. Nedjelja je i ništa ne radi. I Crkva je zatvorila svoja vrata, a pješke mi se do benzinske ne ide. Gora polovica čeka polugola na krevetu, ali ja to još uvijek ne znam. On se meškolji u novim boksericama i čeka na mene u sobi. Ja, željna Žuje, a ne žulje upadam u sobu, bacam mu sto kuna na maljave prsi i zamolim da ode u trafiku. On k’o pseto pita: Je l’ Žuja? A ja namigujući kažem: Bejbe, kasnije i žuja.

U redu je, ni ja ne bih povjerovala u takvu reklamu. Naime, neke istine jednostavno nisu isplative.

Objavljeno
Objavljeno

Povezano