Ima jedna super stvar s našom dnevnopolitičkom scenom – ili deprimirajuće grozna, ovisno o kutu gledanja – a to je da bizarnim iznenađenjima nikad nema kraja. Pa mislim, gdje to još ima da jedan TOPLES bar otvori ministar turizma, zajedno s ministricom pravosuđa i još nekolicinom visoko rangiranih članova vladajuće KONZERVATIVNE stranke?!? Ono, totalno ludilo.
Međutim, ako izuzmemo tu komponentu poslovične nedosljednosti naše političke elite… nisam siguran je li ovo uopće toliko tragikomičan događaj. Jer, vijest se može uobličiti i recimo ovako: “Politička elita jednog turističkog grada kumovala je svečanom otvorenju potencijalno lukrativne institucije noćnog života dotičnog turističkog grada”… Sad već stvar djeluje sasvim normalno, jelda? Samo što su, eto, u igri SISE pa to onda automatski postaje neshvatljivo i neprihvatljivo, je li!
Sanja Modrić se u Jutarnjem požalila kako Kalmeta i ekipa “daju legitimaciju uglednih i zaslužnih biznismena poslodavcima topless plesačica koje se obično kao bijelo roblje uvoze bez PDV-a iz bijede predtranzicijskih zemalja i onda ovdje razgaljuju polusvijet švercera, trgovaca narkoticima, lažnih tajkuna i ostalu kriminalnu klijentelu.” Hm… Jest da nam se pravna država nije inače pretjerano iskazala u razotkrivanju takvih pojava, ali zar zbog toga moramo nužno prepostaviti da novootvoreni toples-bar svakine može biti ništa drugo osim paravana za kriminal? Šta bješe s onom starom “nevini dok se ne pokaže/dokaže suprotno”? A što se kriminalaca tiče, normalno da oni gravitiraju tamo gdje se okreće ljuta para: nije krivnja vlasnika klubova* što takvi obitavaju po klubovima, nego je kriv zakržljali represivni aparat jerbo im nije uručio jednosmjernu kartu za jedan specifični klub zatvorenog tipa.
*(osim, naravno, u onim slučajevima kad su vlasnici samih klubova – kriminalci!)
No, dobro. Dakle. Zamislimo da je posrijedi idealan scenarij, onaj kluba čija uprava ne sudjeluje u kriminalnim aktivnostima i čini sve što je u njenoj moći da ih ne pospješuje. Kluba u kojem za štangama vise plesačice koje su tu vlastitom voljom, bez ikakve prisile. Ima li u tom slučaju nazočenje vlastodržaca otvaranju takvog kluba negativne konotacije? Pa, naravno da ima, uzevši u obzir već spomenutu činjenicu da je riječ o pripadnicima konzervativne stranke (stoga ovih mojih zadnjih par odlomaka i jest u biti igra đavoljeg odvjetnika). Ali… imam nekako dojam da to ipak nije stavka zbog koje se digla bura, nego da je posrijedi uvjerenje da političari bilo kojeg soja naprosto ne bi smjeli davati blagoslov takvim mjestima.
Kao da je riječ o nekoj javnoj kući ili opijumskoj jazbini! Kao da već nema tuceta i tuceta disko-klubova s polugolim plesačicama za štangama, koje obilaze mase običnih prosječnih ljudi bez dosjea u potrazi za običnom prosječnom zabavom, gdje je vrhunac razvrata, eventualno, drogiranje. Možda i je malo blesavo kad takvo mjesto blagoslovi ministrica pravosuđa koja je upravo najavila pooštrenje zakonskih mjera protiv distribucije i konzumacije droga, ali… zašto se zgražati kad ministar turizma i gradonačelnik turističkog grada blagoslove takvo mjesto? Ta gotovo svakome čovjeku ponekad treba malo razvratne zabave u životu: ne bih imao ništa protiv toga da političari još i češće pokažu da prihvaćaju tu činjenicu. Barem kad je riječ o političarima čije je područje djelovanja vezano uz rad ugostiteljskih objekata.
Toliko o tome, a sad malo o zadarskom gradonačelniku Živku Kolegi. Koji je što se mene tiče ispao totalna faca kad je objasnio zašto je umjesto na otvaranje Glazbenih večeri u Sv. Donatu došao na otvaranje toples-bara: “Umoran sam bio jučer. Pa ne mogu ujutro biti na otvorenju znanstvenog skupa koji je jednako važan kao i Glazbene večeri, a navečer sjediti četiri sata na koncertu.” Ljubim te, legendo!
Branimir Pofuk je u Jutarnjem pak komentirao: “S obzirom da je, također nakon radnog dana, [Kolega] na otvorenju Go-Go bara čak i plesao, što drugo čovjeku preostaje nego zaključiti da za njega nema veće torture i kazne od znanosti i koncerata ozbiljne glazbe.” Malo je falilo da još doda: e moj Kolega, koja si ti seljačina.
Ja, shvatili ste već, ne smatram nikoga a priori seljačinom ako ga više veseli striptiz nego tzv. “ozbiljna” glazba. Čak i ako je riječ o gradonačelniku! Netko će reći da gradonačelnik daje loš primjer zato što između “uzdizanja duha” i “vulgarne zabave” bira ovo potonje. Ja ću reći da gradonačelnik daje dobar primjer zato što između patnje na nečemu što ga očito ne privlači iako bi po društvenim regulama trebalo privlačiti čovjeka njegovog statusa, i provoda na nečemu što ga veseli… bira ovo potonje.
Naravno, uzdizanje duha putem hvatanja u koštac s nečim što te ne veseli ili ne zanima – jest jedan od osnovnih principa obrazovanja. I svatko može naučiti nešto značajno o sebi, glazbi, pa ponekad i svijetu oko sebe općenito, dok pokušava dešifrirati vrstu glazbe koja mu ne leži. Ali… postoji ipak granica do koje se opetovanom negativnom stimulacijom duh može više iole uzdizati. Kad se ta granica prijeđe, sve što ostaje je patnja, mizerija, ili u najboljem slučaju dosada. A prema reakciji gospodina Kolege, dozvolio bih si pretpostavku da je vidio i odslušao dovoljno koncerata “ozbiljne” glazbe da sa sigurnošću zna kako na njima može više jedino doživjeti beskorisnu dosadu. Mislim da je zaradio to pravo, a svatko tko mu ga osporava je obični snob.
Ovog ljeta se u Zadru održava drugi po redu Metal Melting Summit. Mogu se sa popriličnom sigurnošću kladiti da gradonačelnik neće nazočiti njegovom otvaranju. I nitko ga zbog toga neće kriviti! Kao što ne biste ni vi krivili frenda koji bi vam priznao: “Ne podnosim metal, radije ću otići na piće u toples-bar nego slušati tu iritantnu buku.” Uglavnom, ako netko ne voli metal, nitko neće misliti da je taj netko zbog toga kulturni kripl… Ali, kad je riječ o klasičnoj, “ozbiljnoj” glazbi, odmah se okrene ploča. Onda je to već nešto čemu se ozbiljan čovjek poput jednog gradonačelnika MORA klanjati – zato što je to nešto staro više od sto godina, stoljećima kanonizirano, pa nas se od malih nogu drila da je to Umjetnost s velikim “U”, koja je tobože iznad tričavih pitanja ukusa i osobnih preferencija.
Suprotstavljajući se tome, Kolega je iskazao zdravi estetski nonkonformizam. I ja mu zbog toga skidam kapu.