Tema Piše: Ante Jerić
David Beckham izdao je autobiografiju koja je momentalno postala veliki hit na svim živim tržištima. Pas je ugrizao čovjeka. To, priznate ćete, nisu neke vijesti. Reprint Marxovog Kapitala postao je bestseller s obje strane Atlantika. Čovjek je ugrizao psa. To su već prave vijesti.
Ova nes(p)retno sročena analogija poslužit će kao uvod u uvid o revitalizaciji Marxovog lika i djela.
Publicističke top-ljestvice po broju prodanih primjeraka hipertrofirane su knjigama o zvijezdama koje, je li, nisu baš priručnici iz astronomije. Kako je moguće da se njma pridruži magnum opus jednog od prvaka zapadne misli? Odgovor je povezan s globalnom ekonomskom krizom. Kad ti se trese tlo pod nogama, nema druge nego da se zapitaš o temeljima svojeg svijeta. Svatko to osjeća na svojoj koži.
Novi trač koji se širi Francuskom nije, kao što bismo možda očekivali, da je Sarkozy uhvaćen na kavi s bivšom ženom nego da je, pazite sad, viđen kako lista Kapital. U Njemačkoj ministar financija pokušava spasiti autoindustriju od propasti i poziva se na Marxa. Amerika i Engleska državnim intervencijama saniraju štetu na svojim bankarskim tržištima. I bez doktorata iz makroekonomije jasno nam je da se nećemo dobro provesti u skoroj budućnosti.
Kriza je počela na američkom tržištu nekretnina, po zakonu spojenih posuda brzo je došla do Europe i ostatka svijeta gdje većina ljudi živi na kredit. Mahnito podizanje kredita uzrokovalo je da se prodalo više dobara nego što naši prihodi i mršava prethodna ušteđevina mogu kupiti. Dugovi kad-tad dolaze na naplatu, a ne mogu se isplatiti jer su rashodi puno veći od prihoda. I eto nas pred jednom od velikih kontradikcija kapitalizma. Je li to početak njegovog kraja kao što je davno najavljivao prorok iz Triera? Stvarno ne znam. Meni je očito samo da postoji potreba da se Marxa ponovno čita.
Kapital je prodan u puno primjeraka. Ekonomisti, filozofi i sociolozi su Marxova, ajmo to tako reći, ciljana publika. Činjenica da dobro kotira na publicističkim top-listama znači da je privukao i nešto šire čitateljstvo. Par redova gore naznačio sam i zašto je tome tako. Sad me više zanima, kao prosječno neupućena čovjeka u ekonomska pitanja, je li kupljena knjiga = pročitana knjiga?
Das Kapital s velikim K je štivo ekonomsko-političke naravi koje daje najpoznatiju kritiku kapitalizma. Da biste to znali ne trebate biti vekave stručnjak u ekonomskoj teoriji, dovoljna vam je četverogodišnja srednja škola. Činjenica da dobar dio ljudi zna o čemu se tamo radi nipošto ne znači da su knjigu ( s naglaskom na svršeni vid glagola, molit ću lijepo) pročitali. Mladi Nijemci i (znati)željna znanja omladina na Zapadu upravo kupuje svoj primjerak Kapitala. Pitanje je vremena kad će taj trend doći i kod nas. A onda…Tamo negdje u terminu prikladnom za hardcore pornografiju, kad se već reklamiraju knjige, spazit će neki mladac Marxov Kapital ( tri toma sada u jednoj knjizi, lijepi crveni kožni uvez, cijena- prava sitnica). Kud će – šta će, uzet će telefon u ruke i naručiti ga ne razmišljajući dvaput. Poštar će mu za par dana knjigu uredno dopremiti na kućnu adresu.
No, jeste li ikada držali Marxov Kapital u rukama?
Neće proći dugo, a ispostavit će se da je to prokleto teška knjiga. Ni manje ni više nego 2086 stranica i brat bratu, 5 kg, onako odokativno. Okej, čitanje na wc-u otpada. S prvim poglavljem postat će mu jasno da nikad od njega novog Terryja Eagletona pa će knjiga na polici čekati neka bolja vremena, ljeto možda. Kapital će tako stajati tamo, skupljati prašinu, a naš junak bit će pozvan na rođendan. Nije baš pri lovi, a ima novu i nerabljenu knjigu doma. Slavljenik je naobražen dečko iz fine obitelji i jedan Marx se nameće kao idealan dar.
Oprah će za to vrijeme kao knjigu godine u svom književnom klubu predstaviti baš Das Kapital. Branka Kamenski reći će da je Marxovo djelo suvereno zasjelo na vrh publicističke Sedmice tjedna nadmašivši za čak 83 primjerka Novi svjetski poredak autora Davora Domazeta Loše. Sve da i bude tako, to još ne znači da prodano znači i pročitano.
Karl Marx je jedan od kanonskih mislilaca zapadne civilizacije. Bez sumnje velik filozof. Veliki filozofi uvijek su osuđeni na malu publiku. Hegel se pri kraju života tužio da ga je razumio samo jedan student, a da ga je i taj jedan razumio krivo. Nietzsche je govorio da ga nitko ne razumije. Žižek je valjda jedini filozof koji se uspio približiti široj javnosti, a i on više zbog svog lika nego zbog svog djela. Zato čisto sumnjam da je velika većina ljudi odmakla dalje od prvih par poglavlja Kapitala.
Japanci, uvijek korak ispred svih, svjesni su toga već odavno. Upravo zato baš ovih dana kod njih izlazi Kapital u stripu jer je on, recimo to tako, prihvatljiviji format prosječnom čitatelju. Marx i Engels kao Batman i Robin? Marx – Return of the Red Knight? Kako će to uopće ispasti? Živi bili pa vidjeli. Kapital očito ulazi u područje pop-kulture. Rast Marxove popularnosti i pad dionica u odnosu obrnute proporcionalnosti znak su da se naše društvo ne osjeća dobro. Unatoč tome, ako ljudima već ne nedostaje želje da pročitaju Kapital, onda im sasvim sigurno nedostaje bar vremena. I znanja. I…ma toga.
Život ima smisla za ironiju. Je li Marx ikada pomislio da će od svih stvari baš njegova knjiga postati fetiš? Ukoričeni Kapital je za masu upravo to – samo predmet kojem se pripisuje inherentna vrijednost koju on sam ne posjeduje. Ne posjeduje, jer ga ne čitaju oni koji su ga kupili. Kapital će za njih ostati najbolja knjiga koju nisu pročitali.
Sudbina trotomnog djela velikog Nijemca kod dobrog dijela naobraženog puka sasvim je izvjesna. Marxova knjiga neće se za nas razlikovati puno od boce Courvoisiera. Oboje će doći u naše kuće kao vrijedni pokloni, brisat ćemo prašinu s njih tu i tamo, oboje će otići iz kuće kao vrijedni pokloni. Novi i netaknuti.
ObjavljenoObjavljeno
