Ćao inspektore

Eto, i to se dogodilo. Samostalna Hrvatska dobila je svoju prvu krimi-seriju! Bombardirani ste reklamama sa svih strana, a bogami vas ni ja sad neću poštedjeti. Pa bih vam od sveg srca preporučio da pogledate pokoju epizodu “Balkan Inc” jer sam se uz prve dvije poprilično dobro zabavio. Nasmijao, čak.

Serijal prati pustolovine inspektora Marka Prilike zvanog Čens, koji je neobuzdan, sklon porocima i casual seksu, te je sve u svemu faca nad facama. Zatječemo ga usred eskalirajućeg rata među zagrebačkim, pa čini se i balkanskim, mafijašima. Tu se ne zna tko pije a tko plaća: samo se nižu likovi koji spominju druge likove, kao što je izvjesni “Lord” ili “ministar Rilki”. Zasad vodeću minutažu ima zagrebački boss zvani Brko. U jednoj sceni vidimo ga razularenog u turbofolk klubu, gdje razgaljen poskakuje po podiju mašući pištoljem – s kojeg, stoječki, povuče lajnu koke. A i izvan klupskog ambijenta, Brko uglavnom ne radi ništa drugo osim što šmrče koku (uz sve popratno facijalno preglumljivanje), pije žestu i kurči se. Po tome se ne razlikuje puno od ostalih muških likova, i pozitivaca i negativaca, koji se također uglavnom samo kurče i banče. Tu i tamo netko nekog upuca, čisto da bi se podsjetili kako je ovo, kao, nekakva krimi-serija a ne momačka večer.

Što se žena u seriji tiče, sve su – ali baš sve – ili lake, ili kurve. Iako inspektor Čens gaji imidž klošara iz noćnog tramvaja (ispucala kožna jakna, neobrijan, zapuštena ricava kosa), on je naprosto – magnet za žene. Ima nekoliko ljubavnica, mahom oženjenih ili zaručenih za neke “pedere”, koje odreda tek što ne počnu podcikivati od veselja kad im Čens nenajavljen bane na kućni prag. Kad jedna od njih počne neobvezatno čavrljati (nakon što joj je već predigrom, ni manje ni više, izmamio suze radosnice), on uzvrati: “Za te spike imaš muža, mene ostavi na miru.” Onda joj se ispriča na grubosti, a ona će: “Nema veze, tak smo se dogovorili, ne? Bez lažnih emocija, samo seks.”

Taj trenutak, u kojem su mi od smijeha suze navrle na oči, esencija je “Balkan Inc”: klišej nad klišejem, isporučeni smrtno ozbiljno, bez tračka ironije. Klišeji? O da, svi mogući: inspektor na rubu zakona, njegov mladi neiskusni partner, korumpirani šef, kokainom raspamećeni mafijaši, kurva zlatnog srca… Baš kao i prethodni uradak scenarista Roberta Naprte, “Villa Maria”, “Balkan Inc” izgleda poput žanrovske parodije. Koja je utoliko smješnija što je očito da to nije bio cilj.

Kad sam bio u pubertetu, imao sam seksualnu fantaziju u kojoj lutam kroz izmaglicu postapokaliptične pustoši. Po ulicama leže gole žene rastvorenih nogu, koje čekaju samo mene; biram onu koja mi se najviše sviđa u danom trenutku, prilazim joj i bacam se na posao… Da, znam, nije baš najmaštovitija fantazija na svijetu. No, nije ni inspektor Čens išta više maštovita projekcija dječačkih mačo fantazija. On kao da je stvoren da bude idol prištavim pubertetlijama: ej dečki, ne brinite se! Možete biti ružni i ne mariti za svoj izgled, ali ako budete imali pravi gard, ako budete zračili onim nečim, cure će vas preklinjati da im ga gurnete! A kao što možete vidjeti u “Balkan Inc”, dragi dečkići, cure i služe samo tamo da im se gurne, to je sve oko čega im se život vrti!

I nedozrele mačo fantazije tu ne staju. Kao što piše u službenom P.R.-u: “Iako previše pije, povremeno se drogira i živi ‘nezdravim životom’, još uvijek je u dobroj formi, visok je i snažan kao bik, a žene mu ne mogu odoljeti.” I koliko god se Čens ponašao kao svinja, njegove ljubavnice i kolege duboko ga poštuju i cijene. To je možda jedina inovacija serije u matičnom žanru, gdje su likovi prgavih, problematičnih inspektora – koliko god bili heroji – ipak u određenoj mjeri i ANTI-heroji. Ali ne i naš Čens. Jok, on je faca bez premca!

Recimo, njegovi su rivali na poslu dvojica priglupih inspektora koje posprdno oslovljava s “Mujo i Haso” (a u kojoj točno mjeri nisu ni do koljena Čensovoj alfa-muževnosti, vidimo u sceni kad jedan od njih istražuje scenu ubojstva i usput, dok ga nitko ne gleda, stane mirisati gaćice žrtve). Svejedno, oni zaneseno prepričavaju lovačke priče o Čensu, zaključujući: “Čovjek je legenda, jebote!” Njegov pomoćnik-gušter, pak, dođe istovremeno kao surogat i supruge i sina. Nije zadovoljan Čensovim “nestašlucima”, ali ga ipak prihvaća onakvim kakav jest. Ugleda se na Čensa i poštuje ga, iako mu ovaj na svaku drugu nadrkano odbrusi: “Ne seri, Stipe.”

Što se dade reći u obranu “Balkan Inc”? Paaaa… što je da je, nakon klaustrofobičnih studijskih setova koji su obilježili recentne domaće sitcome, osvježavajuće je gledati seriju snimanu na mnoštvu lokacija – ako je vjerovati producentima, više od 200 lokacija u Zagrebu, te “četrdesetak luksuznih automobila i dvadeset tipova oružja”. Ali, upravo zbog toga što produkcijski standardi “Balkan Inc” nadilaze domaću produkciju, smijeh se miješa s osjećajem neugode. Neugodno mi je zbog truda i resursa ulupanih u tako banalno smeće. Neugodno mi je zbog glumaca koji barataju plošnim karikaturama i moraju mrtvi hladni izgovarati rečenice kakvih valjda još ima samo u roto-romanima (Čens: “Zajeban si ti igrač, Filipoviću.” Mustafa Nadarević: “Nikada to nemoj zaboraviti, Čens… Nikada.”).

I na kraju, povremeno mi je samom neugodno što to uopće gledam. Ali – ta kako da prestanem sad, kad je najavljeno da će se u jednoj od idućih epizoda pojaviti Barbara Vicković kao šefica srpske mafije zvana “Gospođa”?!? “Balkan Inc” je camp klasik u nastajanju. Idealno za gledanje u veselom društvu, ako već nemate pametnijeg posla.