U nastavku podcasta s glazbenikom Leom Beslaćem donosimo dvije njegove izvedbe popraćene razgovorom o pristupu analognoj opremi, odnosu prema tradiciji džeza i radnim uvjetima u glazbi.
Među pripadnicima i pripadnicama zagrebačke postžanrovske glazbene scene svojom glazbenom i instrumentalističkom širinom posebno se ističe Leo Beslać. Premda zazire od – prema njegovim riječima ponajprije marketinške – etikete multiinstrumentalista, teško ju je u užem smislu zaobići kada se govori o njegovom djelovanju, jer riječ je o glazbeniku koji na podjednako dojmljiv način u nizu bendova vlada flautom, sopran saksofonom, analognim sintesajzerima, orguljama i bas gitarom, a uz to je i vokalist i autor. Njegov rad obuhvaća najrazličitije glazbene kontekste: od pjevanja u zboru zagrebačkog HNK-a do sviranja eksperimentalne glazbe, što mu omogućuje i poseban uvid u sve segmente glazbenog polja. U drugom dijelu podcasta s Beslaćem donosimo dvije njegove izvedbe popraćene razgovorom o pristupu analognoj opremi, odnosu prema tradiciji džeza i radnim uvjetima u glazbi.