

Darko Šimičić, istraživač u Institutu Tomislav Gotovac, proveo nas je kroz dio izložbe projekta u organizaciji kustoskog kolektiva WHW.
Darko Šimičić na otvorenju izložbe Mangelos. Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb 1990. Foto: Boris Cvjetanović
Serija izložbi Janje moje malo (Sve što vidimo moglo bi biti i drugačije), u organizaciji kustoskog kolektiva WHW, posvećena je ovog ljeta preminulom Mladenu Stilinoviću (1947. – 2016.).
Institut Tomislav Gotovac, posvećen istraživanju, zaštiti i promociji Gotovčevog rada, djeluje u stanu u kojem je umjetnik proveo posljednje godine života. Institut predstavlja svojevrsnu “zatečenu” instalaciju nastalu specifičnim Gotovčevim tretiranjem nađenih i svakodnevnih predmeta i njegovim sveobuhvatnim pristupom kojim je, u maniri radikalnih umjetničkih praksi 20. stoljeća, cilj bio brisanje granica između života i umjetnosti. U dijalogu s Gotovčevim kontinuiranim interesom za konfrontaciju s malograđanskim predrasudama i za transformativne mogućnosti tijela u javnoj sferi, u Institutu je izložena site-specific instalacija ruskog suvremenog umjetnika Nikolaja Olejnikova, člana grupe Chto Delat, te dio fotografskog ciklusa poljske umjetnice Ewe Partum Samo-identifikacija (1980.).
Kroz izložbu u sklopu druge epizode projekta Janje moje malo proveo nas je Darko Šimičić, istraživač u Institutu Tomislav Gotovac, a izložba je otvorena do 22. prosinca.
Podcast je snimila i pripremila Željana Karlović.
Kulturpunkt.hr u sklopu rubrike Podcast predstavlja audio vodiče kroz izložbe suvremene umjetnosti u organizaciji aktera koji djeluju na nezavisnoj kulturnoj sceni.
Objavljeno