ABC: Čiji je Studentski centar?

Od 1960-ih do Kulture promjene

Autor: Radio Student

Studentski centar od svog osnivanja 1957, pa sve do početka 1990-ih, jedna je od najživljih i najvažnijih kulturnih institucija u Zagrebu i u Jugoslaviji. Teatar &TD, Galerija SC, Muzički salon, Kino SC, MM centar bili su generatori nove umjetnosti, s brojnim iskoracima preko disciplinarnih i prostornih okvira. U historizaciji urbane kulture ne možemo preskočiti ni SKUC, Radio 101, Polet, časopise Razlog, Teka, Gordogan. Ta je kultura u svoje vrijeme karakterizirana kao kritička, eksperimentalna kultura, ponekad kontrakultura, no funkcionirala je u okolnostima gdje se nije propitivalo treba li postojati. Danas je kultura Studentskog centra podjednako kritična prema dominantnim društvenim vrijednostima, no uzrok njenom nepovoljnom položaju nije estetsko opredjeljenje, već stanje na računu. 

Prije desetak dana javnost je saznala za dopis koji je voditelj kontrolinga Studentskog centra poslao sanacijskom upravitelju, u kojem predlaže gašenje djelatnosti Teatra &TD jer, pojednostavljeno, nije isplativa. Što se dogodilo? Studentski centar u sanaciji je od 2013. godine, a promjenom vlasti prošle godine promijenjen je i sanacijski upravitelj. Mirko Bošnjak kaže da problema s kulturom nema te inzistira na normalizaciji situacije, tvrdeći da se iz dopisa Ivana Čarapine, u medijima krivo predstavljenog kao savjetnika sanacijskog upravitelja, “pokušava napraviti slučaj” što je prema Bošnjaku, “apsolutno nepotrebno i neprihvatljivo”.O aktualnom prijeporu oko djelatnosti kulture te o tome što je apsolutno neprihvatljivo, razgovarali smo s voditeljicom Kulture promjene Natašom Rajković te Martom Kiš, voditeljicom likovnih i multimedijskih programa.

Ulazak u priču o Studentskom centru u Zagrebu ovaj smo put započeli iz sadašnjosti, aktualnih zbivanja u toj stožernoj ustanovi studentskog standarda, no želja nam je bila s Martom Kiš i Natašom Rajković porazgovarati i o nekim drugim prijeporima koji se vežu uz Studentski centar, a prvenstveno se tiču njene kulturne djelatnosti. Kulturne djelatnosti namjenjene studentima. Što bi to uopće bilo? Postoji li u svemu interes Sveučilišta čiji je Studentski centar bio sastavnica do sanacije, a izgledno će se u njegovo okrilje i vratiti? Razgovarali smo o kultnim prostorima Kulture SC-a, Teatru &TD, MM centru i Galeriji SC, ali i o SEK-u, Ateljeu, Sretnoj kući i ostalim prostorima koji se u sklopu kulture koriste, a javnosti su relativno nepoznati. Inicijativom Sveučilišta u Zagrebu, u studenom 2004. godine imenovana je komisija koja je pripremila projekt velike obnove cijelog Studentskog centra, no do 2015. obnovljen je jedino Francuski paviljon.

Među ostalim temama, Studentski se centar bavio i čuvanjem vlastite memorije. Posebno su ovdje bile značajne izložbe. U povodu obilježavanja 40. godišnjice Galerije Studentskog centra, 2005. i 2006. godine objavljena je monografija autora Darka Glavana i Leile Topić, te su organizirane tri sukcesivne izložbe. Projekt Nives Sertić O MM u 2011. godini sastojao se od privremenog otvaranja knjižnice i arhiva MM centra, izložbe, performansa i umjetničkog istraživanja. Monografija o SC-u urednika Feđa Vukića objavljena je 2014. godine s deset godina zakašnjenja, a toliko su bili stari i tekstovi u njoj. Prije godinu dana priređena je izložba Povratak na mjesto zločina o danima Galerije ESCE 1990./91. kada su ju vodili Helena Klakočar i Damir Bartol Indoš. No, što je s dokumentacijom kulture Studentskog centra danas, je li očuvana i adekvatno pohranjena te može li se do nje?

Studentski centar u Zagrebu, osnovan 1957. godine, rezultat je potrebe da se osim formalnog obrazovanja studentima osigura i zadovoljavanje kulturnih, intelektualnih i drugih potreba. Do 1990-ih Studentski centar prestaje biti vlasništvo studenata i postaje igralište novih vlasnika javnog interesa te počinje funkcionirati kao mjesto stalne krize koja polako briše njegovu društvenu funkciju. 

Emisiju Abeceda nezavisne kulture emitiranu 6. ožujka na Radio Studentu otvorio je citat Vlatka Škarice, jednog od osnivača Studentskog centra, tada studenta Filozofskog fakulteta, te njegovog prvog direktora. “Studenti su dobili ovaj prostor, ali studenti su osvojili ovaj prostor! To je jača riječ i veća istina. Prvi put je osnovana studentska ustanova, po zakonu o ustanovama, koja je imala sva svojstva kao i druge ustanove. Danas i oduvijek! Mi smo bili nositelji projekata, investicija, načina na koji ćemo adaptirati jedan velesajmski sadržaj u sadržaj za studente. To je najsretnija okolnost, da sam ja kao student mogao kompetentnije prosuditi što nas zanima nego netko izvan studentskog mentaliteta. Dakle, što studentima treba? Hrana, učionica, zabava, kazališna djelatnost, likovna djelatnost da bude zastupljena. Te smo prostore sretno riješili, i ovdje tako stoje stvari, već četrdeset godina”. Citat je nastao u sklopu istraživačkog projekta kustoskog kolektiva [BLOK] koji je SC promatrao kao cjelinu, a kulturnu proizvodnju kao jedan od njegovih segmenata.