Intervju Iza Ivane Sajko su tri prozne knjige – Rio bar, Povijest moje obitelji od 1941. do 1991. i nakon te vrlo nedavno izdan Ljubavni roman. Osim proze, autorica je objavila niz knjiga dramskih tekstova za koje je dobila brojne nagrade, mnogo njih još u svojim ranim i srednjim dvadesetima (Naranča u oblacima, Rebro kao zeleni zidovi, Misa za predizbornu šutnju, mrtvaca iza zida i kopita u grlu). Usprkos tome, puno je više izvođena vani, prije svega na njemačkom govornom području.
Dramsko, ali i prozno pismo Ivane Sajko, prepoznatljivo je po hrabrom formalnom koketiranju sa žanrom, inovativnosti, ali i po snažnoj angažiranosti, ili kako sama kaže „razvijanju mašte neposluha“. Osim što piše, Sajko je neprekidno na sceni i sama izvodi svoje dramske tekstove. U njezinim izvedbama snažan je fokus upravo na glazbi, a najviše surađuje s glazbenicima Alenom i Nenadom Sinkauzom – od predstave Rose is a Rose is a Rose is a Rose i Prizora s jabukom, preko radiofonijske izvedbe Northern Diversity ili pjesme Get away from the car benda East Rodeo. Osim s braćom Sinkauz, ostvarila je i druge glazbene suradnje, primjerice s Vedranom Peternelom i kompozitorom Davidom Simonsom.
Upravo je iskustvo izvođenja i intenzivne suradnje s glazbenicima te snažnog scenskog povezivanja dramskog teksta s komponentom muzike glavni povod za razgovor Ivane Sajko s voditeljicom tribine Dunjom Kučinac. Osim o vezi umjetničkog teksta i glazbe u kontekstu scenske izvedbe, bit će prilike za diskusiju o raznim segmentima autoričinog rada – od romana do, više puta spomenutog i danas osobito relevantnog, umjetničko-političkog neposluha.
Tribina se odražava u utorak, 8. ožujka u 20 sati.
