Blic Sanja Iveković diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1970. godine, a već od 1973. je postavila temelje na području video umjetnosti u Hrvatskoj. U svome umjetničkom radu Sanja Iveković koristi fotografiju, video, performanse, akcije, instalacije i prostorne intervencije u javnom prostoru. Pripada generaciji umjetnika koja se u povijesti hrvatske umjetnosti veže uz pojam nove umjetničke prakse, koja je početkom sedamdesetih težila redikalnom prevredovanju modernističke tradicije i uspostavljanju drugačijih estetskih i etičkih vrijednosti u umjetnosti.
Sanja Iveković je bila prva u svojoj generaciji koja je zauzela jasno feministički stav. Sedamdesetih se fokusira na dvije institucije koje su najodgovornije za kreiranje vizualne politike: tiskovne medije i državnu televiziju. U svom kritičkom, zapravo političkom, pristupu politici reprezentacije Iveković je bila i ostala izuzetno osjetljiva prema reprezentaciji žene u ovim institucijama moći, svjesna da su vizualne reprezentacije kulturne konstrukcije koje nam se nameću kao “prirodne činjenice”. U svojoj ukupnoj umetničkoj praksi, Iveković neumorno dekonstruira tu “prirodnost” vizualne reprezentacije ukazujući da je ona čist kulturni konstrukt.
Od 1971. izlagala je na mnogim izložbama u zemlji i inozemstvu a veće retrospektivne izložbe imala je u Innsbrucku, Berlinu, Koelnu, Geotheburgu, Barceloni, Utrechtu, Eindhovenu, Lodzu, New Yorku i Londonu.
Ovo gostujuće predavanje, koje je najavljeno za 7. veljače u 17 sati u svečanoj dvorani Umjetničke akademije u Splitu, realizirano je u sklopu kolegija Feminizmi i društvene promjene u suvremenim umjetničkim praksama kojeg drži Natasha Kadin.
