Tema Zvučna instalacija Bojana Gagića Između tišina bit će izvedena u MSU galeriji u utorak, 23. veljače, u 19 sati.
U MSU galeriji Bojan Gagić predstavlja fonografski zapis dvanaest minskih polja snimanih tijekom dvanaest mjeseci. Zvučna slika područja na kojima se nalaze mine mijenja se ovisno o godišnjem dobu i lokaciji. Snimanjem zvuka bilježe se prostorne posebnosti, šumovi lišća, udari vjetra, blizine urbanih cjelina, pjev ptica – ukratko zvuci koje ni po čemu ne naglašavaju opasnost mjesta i njegovu izoliranost nego naglašavaju prožetost sličnih cjelina bez obzira na njihov neprirodan dodani sadržaj. Period od dvadesetak godina netaknute prirode u ekosistemu minskog polja Gagić bilježi usmjerenim mikrofonom visokog dometa na magnetofonske trake kojima je rok trajanja istekao devedesetih godina, u vrijeme kada su ta ista polja i nastala. I prostor i vrijeme aktivni su elementi zabilježenog zvuka; traka sadrži snimku određenog polja i zvuk (šum) dvadesetogodišnjeg oštećenja medija, čime se naglašava “oštećenost” snimanog prostora.
U MSU galeriji magnetofonska traka se razapinje i vrti u neprekinutoj petlji. Svi zvukovi reproduciraju se s internih magnetofonskih zvučnika i prisutni su istovremeno. Najnovija zvučna instalacija Bojana Gagića svojevrstan je nastavak autorova istraživanja pojma tišine predstavljenog u srpnju 2015. u Domu hrvatskih likovnih umjetnika.
Bojan Gagić je višestruko nagrađivani multimedijalni umjetnik te dizajner zvuka i rasvjete. Autor je većeg broja ambijentalnih instalacija, performansa, kompjutorskih grafika, glazbe za eksperimentalne videoradove, fonografskih zapisa i videoradova. Aktivno izlaže u Hrvatskoj i inozemstvu od početka devedesetih godina samostalno ili kao dio umjetničkog dvojca Lightune G.
Sustavno se bavi luminoakustikom, field recordingom i eksperimentima vezanima uz odnose tijelo/prostor/zvuk/sjećanje. U MSU se do sada predstavio s Meandrofonom, petokanalnom interaktivnom audio-instalacijom u sklopu Dana MSU-a, audio-vizualnom instalacijom „Richterov pogled“ u Zbirci Richter te svjetlosnom instalacijom na južnoj fasadi zgrade MSU-a u sklopu projekta “Za aktivnu umjetnost – Nove tendencije 50 godina poslije (1961-1973)”.
Kustosica izložbe je Leila Topić.
“Mine su bez sumnje jedno od najužasnijih tehnoloških dostignuća čovječanstva. Podrazumijevaju nebrigu za čovječanstvo, život i, ono što je najgore, posve zanemaruju prolaznu prirodu konflikta. Za razliku od drugih oružja, čija upotreba zahtjeva prst (doslovno i metaforički), jednom položena mina čeka skrivena poput nekog zastrašujućeg podzemnog stvorenja. Eksplodira ne birajući ni metu ni kontekst. Učinak što ga mina ostvaruje svojim zaostajanjem u vremenu jest besmisleno sakaćenje, učinjeno izvan vremena sukoba, u kojem je mina postavljena.
Danas su ta bezbožna polja sa svojim eksplozivima stvorila neočekivane mikro-geografije diljem svijeta. Njihova prisutnost napad je na mogućnost korištenja zemljišta na kojem se nalaze. Čine arbitrarne razdjele i odbijaju ponovno oživljavanje prostora od strane čovječanstva (bez značajnih ulaganja i rizika). Uvođenjem tih objekata, stvorenih za razgraničavanje vlasništva i teritorijalnosti, generirali smo ne-mjesta, prostorne praznine koje će provocirati generacije koje dolaze.
Kako onda možemo upoznati ta ne-mjesta? Kako možemo početi istraživati njihovo značenje u kontekstu izvan sukoba? Kako početi razmišljati o ovim prostorima i shvatiti načine na koje prirodna melioracija može ponuditi i metafore za naša vlastita htijenja za prihvaćanjem tih mjesta, možda čak i povratak u njih?”, iz teksta Lawrencea Englisha.
