Kritika Otvorenje izložbe održat će se u petak, 2. listopada, u 20.30 sati u Galeriji PM HDLU-a.
Projekt Marine Paulenke fokusira odnos sintagme dano da bude viđeno i ženstvenosti dislocirane u kontekst koji izmiče normativno reguliranim prostorima ženskosti. I tu se rešetka, kao ono doista dano da bude viđeno pojavljuje istodobno u funkciji označitelja mjesta (radnje) i aparata. Radi se, dakako, o disciplinarnom aparatu, ali istovjetnost termina za njegovo označavanje i riječi koja u hrvatskom jeziku označuje napravu za fotografiranje, sve je prije doli slučajna. Jer, povijest fotografije neodvojiva je od njezine biopolitičke misije. Allan Sekula inzistirao je na percepciji činjenice kronološke koincidencije pojave normativnih znanosti, fotografije i statistike, odnosno njihove interakcije u proizvodnji novog objekta: kriminalnog tijela.
Kriminalno, štoviše rodno određeno žensko tijelo, Foucaultovim riječima, nadzirano i kažnjavano, referent je serije fotografija koju Marina Paulenka snima u jednom ženskom zatvoru u Hrvatskoj. Prisutnost toga tijela generirana je u fotografskoj slici kroz odsutnost konkretnih osoba iz vidljivih prizora. Ono što je dano da bude viđeno su stvari: odijevni i različiti upotrebni predmeti koji u režimu reprezentacije konotiraju ženskost, te namještajem opremljene prostorije izpražnjene od ljudskih bića, ali usprkos tome nastanjene njihovim životima. Posve nenalik brojnim igranim filmovima čija je radnja smještena u ženski zatvor, ili dokumentarcima koji nas suočavaju sa životnim pričama osuđenica i kažnjenica, fotografije Marine Paulenke propituju značenje samog pojma života.
Nadalje, suodnos naslova serije Drugi dom i vidljivih prizora u fotografskim slikama, otkrivajući ne samo kontradikciju između prava na privatnost i odsutnosti toga prava koju kaznionica implicira, vodi nas, posredstvom Freudovog termina unheimlich do pojma zazora, odnosno ekskluzije. Obrazlažući ekstenziju pojma, koji bi se u hrvatskom jeziku mogao označiti terminom jezovito, Freud poseže za lingvistikom i književnošću citirajući značenja riječi unheimlich specificirana rječnicima njemačkog jezika i oprimjerujući ih narativima iz njemačke književnosti. Navodi tako da je značenje riječi unheimlich očito suprotno značenju riječi heimlich ili heimisch koje označuju nešto što je “pripadajuće domu”, “blisko”, ili ono s čim smo dobro upoznati. Zaključuje pritom da je unheimlich zastrašujuće upravo zato što nam nije poznato i blisko. I upravo tom nesvodivom razlikom između poznatog i bliskog i onoga što se takvim pričinja ali to nije i ne može biti, odjekuje niz pitanja koje postavljaju fotografije Marine Paulenke. Pred nama je da razmislimo, možemo li sa sigurnošću ponuditi ikakav odgovor. Jer, zazidani prozor ne označuje isto što i grm hortenzija pod njim.
Izložba je otvorena do 11. listopada.
