Kritika Izložba Temelji u blatu autora Zlatana Vehabovića, još jedna u nizu uspješnih suradnja Muzeja likovnih umjetnosti s Muzejom suvremene umjetnosti u Zagrebu i Nomadom, kustoskom platformom iz Zagreba, bit će otvorena u srijedu, 7. rujna, u 19 sati. Izložbu će prezentirati i otvoriti kustosica Leila Topić (MSU) i Vanja Žanko (Nomad).
“Svijet početka 21. stoljeća je, nedvojbeno, posve raz-središten, bez značajnog i moćnog centra koji bi funkcionirao kao “prirodna” umjetnička datost. Stoga je sasvim logično da umjetnici (i ne samo oni) moraju neprestano, uvijek iznova, stvarati vlastiti smisao i značenje, vlastiti kontekst, osobno referencijalno i/ili teorijsko polje.
Zbog toga mi je bilo zanimljivo promatrati novi slikarski ciklus Zlatana Vehabovića naslovljen Temelji u blatu koji se referira na nekoliko činjenica. Važan inicijalni impuls Zlatanova je skorašnja potreba da rastače formu karakterističnu za prethodne radove, da stvara novi kontekst. Naime, u prethodnom ciklusu izloženom 2011. godine naslovljenom Sweepenig Confetti from the Floor of the Conrte Hole, predstavljenom u Kući Lauba, pripovijest, odnosno određeni događaj, diktirao je formu. Slike su nastajale uglavnom prema fotografskim predlošcima, a Zlatan je svojim tumačenjima na vlastitom blogu donekle kontrolirao njihovo značenje. Kritičar i kustos Marko Golub pisao je o „projektantskoj sustavnosti“ slika u kojoj su forme poprimale voluminoznost, kompaktnost i gotovo opipljivu čvrstoću. Tonski prijelazi su bili suptilni, nježno gradirani a opći je dojam, kako je zapisao kritičar Feđa Gavrilović komentirajući ciklus Zauvijek ću te pamtiti (također iz 2011), nadrealan.
No, Zlatan ovaj put ustraje na voljnom i svjesnom napuštanju čvrste forme, te ih u novom ciklusu rastače. Tijekom razgovora u studiju, napomenuo je da se naziv novog ciklusa odnosi ponajprije na njegov subjektivan osjećaj pomanjkanja osnovnog slikarskog znanja, nedostatnost gradiva stečenog tijekom studentskih godina, odnosno osjećaja da isključivo vlastitim slikarskim naporima mora graditi temelje slikarske vještine. U tome je porijeklo pojma „blata“ koji, znamo, može biti vezivni element i jamči određenu trajnost, ali istodobno ima sklonost očvršćivanju, pa i petrificiranju te suprotno: nestajanju, iskliznuću, dolaskom, na primjer, vodenih bujica”, zapisala je Leila Topić u predgovoru kataloga.
Izložba je otvorena do 25. rujna.
