Izložbeni projekt Žižića i Kožula orijentiran je prema istraživanju modernog socio-psihološkog, marketinškog i ekonomskog fenomena odmora, turizma, dokolice i razbibrige, njihove apologizacije i smještavanja u strogo središte hedonističke kulture. Forme i mediji predočavanja tih fenomena nisu jednoznačni, ali u cjelini tvore ambijent koji donosi spektakularnu predstavu turističkog sjaja i destinacijskog raja, uz tek poneki kišni oblačić. Ako se pri tome metodom kontrastiranja materijala i medija te kroz superponiranje značenjskih i simboličkih svojstava, dobiva humornost, pa i groteskna predstava toga raja, autori kao da skidaju odgovornost sa sebe. Prije svega, odgovornost za original i njegovu auru. To su tvorevine koje su nastale sakupljanjem postojećih, gotovih predmeta ili njihovim parodijskim surogatiziranjem ili, pak, stavljanjem u paradoksalne odnose koji proizvode nova značenja.
Za pokušaj razumijevanja radova umjetničkog tandema Žižić/Kožul važne su mnoge okolnosti i kontekstualni okviri koji određuju njihov sadržaj i smisao. Tom općem socioekonomskom, političkom i kulturnom kontekstu u slučaju izložbe Temporary Landscapes treba pridodati i dvije, specifično uvjetovane okolnosti. Jedna je da se izložba otvara i održava u vrijeme i u ambijentu lokalnog prvomajske proslave na glavnom gradskom trgu koju organiziraju i provode dva, političko-ekonomska i korporativna entiteta (Grad i Pivovara), a druga je da je datum zatvaranja vezan uz obilježavanje dana jednog drugog kulturno-institucionalnog sistema (Muzeja) i uz njegov ovogodišnji programski motto (Muzeji i održivi razvoj).
Mada su navedeni događaji organizacijski i koncepcijski nepovezani, činjenica da su temeljeni na istoj (marketinškoj, plauzibilnoj) ideji društvene odgovornosti i održivog razvoja približava ih jedno prema drugome toliko da možemo, uz blagi ironijski prizvuk, govoriti o istome sustavu. Sistem moderne ekonomije i sistem moderne kulture možda se najviše sravnjuju upravo u tome naporu da svoje djelovanje prikažu kao – društveni projekt, temeljen – doduše – na ideji lukrativnosti, ali posvećen održivosti i brizi za načela općega dobra i individualne sreće. Za odgovor na pitanje koliko je to u konkretnom slučaju doista čin filantropije ne treba neki posebni misaoni napor. Koliko je to, naime, ako je o prvome povodu riječ, radnički praznik, a koliko marketinški trik za potrošače, politički populizam, vulgarizacija klasnog pitanja i čista komodifikacija kulture.
Izložba će biti otvorena od 1. do 20. svibnja u koprivničkoj Galeriji Koprivnica.